Nakon dugo, dugo vremena biciklizam se vratio na naslovne stranice hrvatskih novina. Za to je zaslužna Utrka kroz Hrvatsku, a pogotovo pobjednik Matija Kvasina. No, status biciklizma u Hrvatskoj miljama je daleko od statusa koji ima u drugim zemljama. Najbolje to opisuje nevjerojatan podatak koji nam je otkrio bivši uspješni hrvatski biciklist, a sada direktor Utrke kroz Hrvatsku Vladimir Miholjević.
Privući investitore
– Biciklizam je drugi najrašireniji sport u svijetu, odmah iza atletike, a budžet Hrvatskog biciklističkog saveza je samo 40.000 eura! To vam najbolje pokazuje kakav je status biciklizma u Hrvatskoj. No, uz pomoć Utrke kroz Hrvatsku ljudi iz biciklizma to žele promijeniti.
– Smisao ove utrke jest da promoviramo Hrvatsku u svijetu, ali i da promoviramo biciklizam kao sport. S ovako uspješnom utrkom lakše ćemo naći investitore u biciklizam – kaže Miholjević i dodaje:
– U Hrvatskoj sport općenito nema kontinuiranu podršku, a tako je i u biciklizmu. Na nama koji radimo u biciklizmu sada je odgovornost da iskoristimo ovo pozitivno ozračje te da približimo ovaj sport sponzorima. Na žalost, imamo samo 1000 licenciranih biciklista u svim kategorijama, što je malo. Zato klubovi sada moraju iskoristiti trenutak i privući više djece. Biciklizam nije jeftin sport jer treba vam barem 1000 eura za bicikl, no barem ne trebate plaćati terene kao u nekim drugim sportovima. Samo sjednete na bicikl, a imate tisuću kilometra kvalitetnih hrvatskih cesta.
Unatoč jako malim ulaganjima u biciklizam, Hrvatska ima nekoliko sjajnih biciklista. Robert Kišerlovski (Tinkoff) i Kristijan Đurasek (Lampre) članovi su Pro Tour momčadi, a na vrlo visokoj razini su i Matija Kvasina (Synergy Baku), Josip Rumac (Synergy Baku), Radoslav Rogina (Adria Mobil)... Svima njima zajedničko je da su prve profesionalne okretaje napravili u slovenskim momčadima.
– I ja sam počeo u slovenskoj momčadi, u Krki. Na žalost, Slovenija je miljama ispred nas u biciklizmu, pa je onda i logično da mi Hrvati odlazimo u njihove momčadi. No, sada želimo to promijeniti. Cilj nam je stvoriti jake hrvatske momčadi – kaže Miholjević i objašnjava:
– Slovenci su toliko ispred nas zato što imaju kulturu i tradiciju biciklizma. Ali nema nikakvog razloga da Hrvatska ne bude poput Slovenije, pa i bolja. Pokazali smo da znamo organizirati utrku ovako visokog ranga, talenta nesumnjivo imamo, infrastruktura, odnosno ceste su nam odlične...
Da nam talenata ne nedostaje, potvrđuje i podatak da je Josip Rumac prije četiri godine bio treći na svjetskom juniorskom prvenstvu, a primjerice Robert Kišerlovski bio je dvaput 10. u ukupnom poretku Giro d’Italia.
Daljina između etapa prevelika
– Ljudi iz ponajboljih svjetskih momčadi rekli su mi da Hrvatska ima idealne uvjete za razvoj vrhunskog biciklizma, da bi se mnogi odmah preselili u našu zemlju i ovdje trenirali. Imamo toliko raznolikosti, i ravnice, i planine, i odlične ceste. Sve što je vrhunskom biciklistu potrebno – kaže Miholjević.
Što se tiče ovogodišnje utrke, priznaje da su biciklisti imali i jednu zamjerku. Smetalo im je što su transferi između etapa bili predugački. Tako su, primjerice, nakon završetka prve etape morali u autobusima i kombijima putovati 250 km od Varaždina do Plitvica, a uoči zadnje etape putovali su čak 350 kilometara od Umaga do Svetog Martina.
– To ćemo promijeniti već iduće godine, no sretan sam da je to bila najveća zamjerka. Inače su utrkom svi bili oduševljeni – zaključio je direktor Miholjević.
Ja sam se bavio biciklizmom u Njemačkoj i mogu samo reći je to daleko najteži ali i najljepši sport!Trebamo se ugledati na Holanđane i Dance a nikakve Slovence .....to su dvije zemlje koje najviše ulažu u biciklističku infrastrukturu i naa sve moguće načine potiču građane da koriste bicikl!Moja rođakinja u holandiji dobila je od svog poslodavca na poklon kvalitetan bicikl koji ona koristi za odlazak na posao!Mi smo nažalost još uvijek zatucani i smatramo da bicikl voze samo sirotinja i neki pristaše ekološkog pokreta!