VIDEO Zašto sve manje djece ide u profesionalni sport? 'Temeljni razlog je što gubimo rezultate'

Djecu treba privući da se bave sportom, a to znači da od njih odnosno njihovih roditelja ne možeš očekivati da sve plaćaju; opremu, putovanja...

U Hrvatskoj je sve podređeno političarima i interesima raznih lobija.Općenito nas je manje a propagiramo LGBt skupove i kulturu,plaćamo kojekakvim udrugama basnoslovne svote dok s druge strane ima djece koja ne dobiju obrok u školi.O srednjim školama da i ne pričamo.Osnovno školske torbe su preteške,glomazne,imam dijete od 14g koje ima 40 tak kila a torba svaki dan 20 i više.Kakva Ce biti njena kičma?Neka Plenki svaki dan nosi 60kila na ledina,to je cca pola njegove kilaze.Drugo,sportovi danas služe samo za skupljanje članarina,nema tu nekih napredaka,rada s djecom,to je čisto ubiranje članarina da bi se moglo plaćati nesto drugo .Uvjeti u klubovima su katastrofa .ima toga za nabrajati do prekosutra al sto vrijedi kad nema tko čuti ni vidjeti

Baviti se profesionalno sportom znači živjeti od toga i osigurati u kratkoj karijeri egzistenciju do kraja života. Osim s nogometom u HR sve ostalo je promašaj. A i nogomet kopni financijski. Ne postoji bilo kakva potpora države ili lokalne zajednice vrhunskim sportašima, a mnogo roditelja talentirane djece nisu u stanju to financijski ispratiti. To je realnost.

Čudi me da nema interesa. Pa svaki dan na Večernjem idu članci koje jahte i zrakoplove posjeduju vrhunski nogometaši.

Djeca prvo trebaju postojati da bi se bavila sportom. Pogledajte broj rođene djece u 2022. i 2023. u odnosu na prethodne godine. Svake godine sve manje novorođene djece. Pogledajte broj obitelji koje su odselile u zadniih 10 godina, pa ćete vidjeti koliko djece je i tu manje. Naše političare za ovo nije briga. Ponašaju se kao da nas ima 50 milijuna. Sport je najmanje zlo koje će nam se dogoditi kao posljedica gore navedenog.

Dijete mi je talentirani sportaš. Ne želim da završi u profesionalnom sportu. Rijetki uspiju živjeti od toga, a još rijeđi dugoročno osigurati egzistenciju. Put do profesionalizma je trnovit i dug ispresjecan raznim razočaranjima i više mi znači da dijete ima sportske navike da zdravo živi i da ostane u sportu amaterski, nego da izgori sa 20 g.

U omraženoj državi svako ko je htio mogao se baviti sportom, sad onaj ko ima šuše.

Dobro je što je sve manje djece koja se profesionalno odlučuju baviti sportom. To znači da je Hrvatska postala bogatija i sport više nije jedini način da se neko izvuče iz siromaštva.

Uovoj faci vidise sva enteligenvija danasnja zed gene racija je pame tna pa nezele imat posla saovim