Poljud je gorio iščekivanjem, a napetost se mogla rezati nožem dok su minute odmicale u prvom poluvremenu važne europske utakmice. Splitski Hajduk tražio je put do mreže čvrste i organizirane momčadi Zire, no gosti iz Azerbajdžana pokazali su se kao iznimno discipliniran i tvrd orah. Svaki napad bijelih odbijao se od zgusnute obrane, a vrijeme je radilo svoje, polako unoseći nervozu kako na travnjak, tako i na ispunjene tribine koje su žudjele za jednim potezom, jednim bljeskom koji će promijeniti sve. Nada u europski iskorak i san o jeseni u Europi visjeli su u zraku, a za njihovo ostvarenje bio je potreban trenutak istinske klase, potez koji razdvaja velike igrače od onih dobrih i koji utakmice lomi u korist svoje momčadi. Momčad je kružila oko šesnaesterca gostiju, tražila pukotinu, no činilo se kako je svaki prilaz golu bio unaprijed osuđen na neuspjeh, sve do trenutka kada je odgovornost, po tko zna koji put, preuzeo kapetan.
POGODAK KROVINOVIĆA POGLEDAJTE OVDJE
A onda se dogodila magija s potpisom Marka Livaje. U situaciji koja nije obećavala previše, okružen s nekoliko protivničkih igrača, Hajdukova "desetka" još je jednom demonstrirala zašto nosi status ikone splitskog kluba. Savršenim primanjem i lažnjakom tijela oslobodio se svojih čuvara, stvorivši si djelić sekunde prostora koji mu je bio potreban da podigne glavu i skenira situaciju.
Umjesto ishitrenog udarca ili kompliciranog driblinga, Livaja je odabrao ono najteže, ali i najubojitije – kirurški preciznu, mekanu asistenciju koja je secirala kompletnu obranu Zire. Lopta je imala oči, prošla je točno onamo gdje ju je zamislio, na rub kaznenog prostora, idealno za igrača koji je osjetio trenutak i utrčao iz drugog plana. Bio je to potez istinskog maestra, asistencija koja sama po sebi zaslužuje pljesak i koja je pripremila pozornicu za erupciju oduševljenja.
Na pravom mjestu u pravo vrijeme našao se Filip Krovinović. Veznjak koji je tijekom karijere u Hajduku često bio predmetom rasprava, ponekad i osporavanja zbog svoje forme, pokazao je zašto je neizostavan kotačić u splitskoj momčadi. Dok je Livaja radio svoju čaroliju, Krovinović je pametnim kretanjem bez lopte stigao na idealnu poziciju. Kada je lopta stigla do njega, nije oklijevao ni sekunde. Namjestio se na udarac i desnom nogom ispalio neodbranjiv projektil koji je poput metka poletio prema mreži gostujućeg vratara. Bio je to udarac pun samopouzdanja, tehnički besprijekoran i dovoljno snažan da protivnički golman nije imao apsolutno nikakve šanse. U tom jednom udarcu stala je sva njegova želja, sav pritisak koji je osjećao i sva kvaliteta koju neosporno posjeduje, a pogodak je bio najljepši mogući odgovor svim kritičarima.
Čim je lopta zatresla mrežu, Poljud je eksplodirao. Zvuk s tribina bio je zaglušujuć, a deseci tisuća navijača skočili su na noge u kolektivnoj ekstazi. Bio je to trenutak čistog nogometnog slavlja, katarza nakon napetog iščekivanja. Krovinović je potrčao prema sjevernoj tribini, raširenih ruku i s krikom olakšanja na licu, a suigrači su ga ubrzo sustigli i zatrpali u slavljeničkoj gomili.
Otvori KEKS Pay
Livaja je kod primanja lopte bio u minimalnom zaleđu. Dobro da nema VARa..