Hrvatski sportaši donijeli su kući treću medalju s posljednjih svjetskih prvenstava u najjačim momčadskim sportovima. Nakon nogometaša i vaterpolista, vrhunski uspjeh postigli su hrvatski rukometaši koji su postali viceprvaci svijeta i doživjeli spektakularan doček u Zagrebu. Ovaj put nije se ponovio slučaj s vaterpolistima, koji su prije godinu dana, nakon što su postali prvaci svijeta, ostali zaboravljeni u glavnom gradu, a zlatni izbornik Ivica Tucak u jednoj rečenici sažeo je sve:
- Meni doček ne treba, ali ako zaboravimo što su ovi momci ili naši nogometaši pod Zlatkom Dalićem napravili za ovu zemlju, onda kao narod ne vrijedimo ništa.
A brojke govore da smo sportska velesila i to često Hrvatskoj unatoč - dovoljno sjetiti Dalićevog govora na presici pred finale SP-a u Moskvi, kada je iskoristio stotine svjetskih mikrofona da ukaže gdje i kako nastaju naši heroji te da Hrvatska koja igra za vjerojatno najveću svjetsku medalju kod kuće nema adekvatan stadion za reprezentaciju. Na stotine planova iskovano je VIP salonu zagrebačke zračne luke koji se može preimenovati u 'salon praznih obećanja'. Obećavali su nam od biatlonskih staza do nacionalnih arena, ali od njih nismo vidjeli gotovo ništa. Može li se Hrvatska onda uistinu nazivati sportskom velesilom i jesmo li se u valorizaciji uspjeha i brendiranju kroz sport barem pomaknuli s mjesta?
U emisiji Večernji tv-a o tome je s novinarkom Deom Redžić razgovarao strateg za digitalni marketing Marijan Palić.
- Nažalost, nismo toliko svjesni tih uspjeha. primjerice tijekom finala nogometnog SP-a u Rusiji 1,1 milijarda ljudi pogledala je barem jednu minutu utakmice. Nakon naše pobjede protiv Rusije u četvrtfinalu o Hrvatskoj je pisalo tri puta više internetskih portala nego ukupno tijekom tri godine prije toga. Sport je veliki promotor Hrvatske, ali mi to još nismo iskoristili na pravi način, posebno u pogledu sportskog turizma. Pojedine države poput Katara, Azerbajdžana i Ruande plaćaju nogometnim klubovima, konkretno PSG-u, Atletico Madridu i Arsenalu, da nose njihovo ime na dresu. Hrvatska turistička zajednica se malo probudila, ali ima još puno mogućnosti da se brendiranje hrvatske kroz njezine vrhunske sportaše odvede na veći nivo. Treba složiti jednu širu priču oko ovakvih uspjeha, promovirati primjerice Istru koja ima duboku povezanost s rukometnom kao idealnu destinaciju za zimske pripreme, napraviti posebnu mikro kampanju i web stranicu koja će približiti naše sportaše svijetu, a od koje dobru zaradu može imati i rukometni savez prodajom različitih artikala - kaže za Večernji list Marijan Palić, strateg za digitalni marketing.
Ističe kako su sportaši naši najveći influenceri uz koje se ljudi vezuju više nego uz klubove.
- Nacionalni naboj koji je prisutan kod hrvatskih sportaša je jedan od temelja njihovih uspjeha, dok im simbioza s navijačima donosi dodatnu snagu. To što ima Hrvatska nema puno zemalja, pa se često i u komentarima na portalima u susjednim državama može pročitati kako Hrvati ginu za svoj dres. S druge strane, Zagreb kao glavni grad nema adekvatne uvjete za nogometne utakmice i to je dovoljan pokazatelj da možemo i moramo bolje, objašnjava Palić koji bi političarima savjetovao da se prilikom dočeka što manje ističu i promoviraju.
- Jedna mala državica opet je u svjetskom vrhu i to može biti veliki motivator za društvo, pokazatelj da se upornošću, radom i borbom može doći na vrh. A političarima bih u tim situacijama uvijek savjetovao da budu što kraći i jasniji, da čestitaju i puste sportaše da uživaju u dočeku, bez puno govorancije, a posebno obećanja za budućnost od kojih najčešće ne vidimo ništa, kaže Palić.
Božo Soko, jedan je od vodećih hrvatskih stručnjaka za odnose s javnošću koji se bavi istraživanjem identiteta i imidža država te fenomenom brendiranja, tvrdi da Hrvati nakon euforije obično brzo zaborave uspjeh koji su postigli.
- Hrvatski sportaši su uistinu najbolji promotori Hrvatske. Zahvaljujući njima i njihovim uspjesima percipirani smo kao sportska velesila. 2018. njemački list Bild nas je proglasio najsportskijom nacijom na svijetu, jer s toliko odličja iz toliko različitih sportova se teško mogu pohvaliti i mnogoljudnije zemlje. Sport je hvatač globalne pozornosti i omogućava nam da se svijet zanima za nas, a to je danas najteže jer smo zaokupljeni mnoštvom informacija i ponuda. A kad dobijete pozornost onda možete ispričati priču i o turizmu, i kulturi, i politici. I predstaviti se svijetu! S druge strane dok neke nacije marketinškim kampanjama jačaju nacionalni ponos, jer je dokazano kako se odražava na gospodarstvo i politiku, mi zahvaljujući sportašima dobijemo besplatno dozu domoljublja, zajedništva i ponosa... Problem je što relativno brzo zaboravimo te uspjehe, a euforija koja se može preliti i na druge aspekte društva brzo splasne. Slično je i s obećanjima koja političari u sjeni velikih uspjeha rado daju, a realizacija zakaže. Da nije tako Hrvatska kao sportska velesila bi odavno imala nacionalni nogometni stadion na koji bismo bili ponosni, a daleko više rukometnih klubova koji bi odgajali mlade talentirane igrače, smatra Skoko.
Ja ću rađe poslušati svakog političara. Njega na izborima mogu smijeniti. Populiste koji nam svaki dan sole pamet i kažnjavaju slobodno misleće ljude njih se ne možeš riješiti jer su oni "nedodirljivi"!