Velika sparina i Portugal koji je jurišao doslovno su iscrpili i posljednji atom snage u igračima koji su već u lijepim veteranskim godinama. Zidane je, tražeći zrak, jedva hodao, a ostala šestorica francuskih veterana, ali samo po godinama, a po znanju i želji vitezova, disala su na škrge, pozdravljajući svoje navijače tamo u kutu nakon što su postali svjesni da svijet i povijest čekaju baš njih da ispričaju svoju posljednju nogometnu priču.
- Dečki u obrani borili su se kao lavovi, posljednje minute tekle su tako sporo, no dočekali smo i taj trenutak. Nakon Brazila, morali smo doći do finala, mislim da smo ga nakon svega i zaslužili - presretno je nakon münchenske bitke zborio Thierry Henry, jedan od velikana, koji su prije osam godina na svojem Stade de France uzeli Božicu u ruke.
Dan nakon još jednog uspjeha Les Bluesa, Zvonimir Boban, legendarni kapetan vatrenih, na münchenskom aerodromu zapljeskao im je. - Dali su od sebe sve što su imali, još jednom su pokazali karakter i vjeru, i nagrada za to stiže. Zidaneova igra protiv Brazila je velika pobjeda nogometa. U susretu s Portugalom bila su vidljiva njihova krizna razdoblja, no napravili su nešto čudesno, nešto što se nitko nije nadao.
Ipak, Boban Italiju vidi na krovu svijeta. - Talijani će biti odmorniji, igraju dobro, mislim da su bliže cilju. Prije osam godina, kapetan je bio na Saint-Dennisu, na travnjaku, no tu utakmicu ne pamti po lijepom. No, evocirao nam je uspomenu na jednu veliku reprezentaciju, na slavne vatrene koji su te večeri 8. srpnja mogli doći i do čuda. Trebalo im je za to tako malo...
Njihovi vršnjaci (tri godine mlađi u prosjeku od vatrenih vedeta) još su jednom tu, a gdje su naši nogometaši? Iz one nezaboravljene momčadi, u Njemačkoj se Šimić borio kao lav, Tudor je trovao ozračje u momčadi i uglavnom se šetao travnjakom, a Šerić je bio na još jednom godišnjem, u još jednoj velikoj nogometnoj sramoti. Francuski nogomet još diše, naš je, pak, sravnjen sa zemljom. Francuzi u "au revoir" utakmicu ulaze iscijeđeni, ali ponosni. Idu pokušati još jednom. Sa Zidaneom je sve moguće...
