“Junak Milana, hvala ti Bože što si nam ga poslao...”, tako pišu o Mariju Pašaliću, 22-godišnjem veznjaku koji je postigao gol u 89. minuti za pobjedu Milana na gostovanju u Bologni. I to kada je Milan imao dva igrača manje.
A nama se misli vraćaju na jesen 2012. godine, na put prema Imotskom, na utakmicu kvalifikacija reprezentacije do 16 godina koju su predvodili Alen Halilović, Josip Bašić i Ante Roguljić. Negdje u Katunima, mjestu pored Šestanovca, sreli smo Ivana Pašalića.
Torcida ga obožava
– Valjda će mu biti dobro – govorio je tada za svojeg sina Marija kojem je u tim trenucima karijera bila upitna.
Pašalić se zarazio nekom bakterijom, sumnjalo se na mononukleozu, hepatitis, a u stvari imao je streptokok, koji mu je zarazio krv.
– Mjesec dana bio sam u bolnici. Srećom, došao sam na vrijeme, bol mi je iz kuka krenula prema ramenu, bakterija se širila, ali, nasreću, nije zahvatila srce i druge organe. Bilo je crnih prognoza, ali sve je dobro prošlo – pričao je Mario Pašalić.
Uskoro je ponovo počeo trenirati, a u to vrijeme Hajdukov trener bio je Mišo Krstičević, koji obožava igrače punih pluća i velikoga znanja.
– Samo da Paša bude zdrav. Vidjet ćete kakav je to igrač, u njegovu karijeru ne sumnjam, daleko će otići – uvjeravao nas je Krstičević dok je Pašalić početkom 2013. godine započinjao s treningom.
Uskoro ga je Krstičević uveo u prvu momčad, a u rujnu 2013. godine bio je ključni igrač u pobjedi Hajduka nad Dinamom. Tada 18-godišnji momak zabio je dva gola, za veliko slavlje bijelih. Bio je to trenutak početka velike ljubavi koja nikada neće prestati. Hajdukovi navijači pjevaju “Kad svira radio, Pašalić Mario, ooooo”, on je njihov heroj.
Nije važno što je za bijele odigrao samo pedesetak utakmica, Pašalić je postao simobol, rijetki su poput njega sa samo 19 godina stekli status Hajdukove legende. Za pravu “siću” otišao je iz Hajduka u Chelsea k Joseu Mourinhu, bila su to vremena kada je Poljud pogodila velika financijska kriza i prodaja Pašalića bila je tretirana kao uspješan posao premda su svi znali da vrijedi puno više.
Uslijedile su posudbe u Španjolsku (Elche) i Francusku (Monaco), da bi ove sezone došao u Milan, s time da “crveno-crni” na kraju sezone imaju mogućnost otkupa ugovora.
Stalno napreduje
– Nadam se da će se na kraju sezone Milan i Chelsea boriti za mene – kazao je Pašalić kad su ga pitali o ambicijama u Milanu.
Premda je ostavio više nego solidan dojam u Monacu, Pašalić je u Milan, jedan od najvećih svjetskih klubova, koji je naučio na velika imena, došao kao anonimus.
Tko je ovaj, pitali su se navijači koji su snivali dolazak Cesca Fabregasa, a serviran im je Pašalić.
Danas ga slave, uspoređuju s Kakom, kojem Pašalić sliči i po stilu igre i po stasu. Naravno, puno je rada pred njim da bi dostigao slavnog Brazilca, ali Pašalić, koji je 9. veljače, dan nakon što je donio slavlje Milanu, proslavio 22. rođendan, zna svoj put.
Toliko je toga prošao da je zaslužio sve lijepo što mu se događa. Jedino ga još nisu prepoznali hrvatski izbornici, što je nevjerojatno. Daju mu mrvice, igrao je 25 minuta protiv Gibraltara i 30 protiv Cipra.
>>Sjajni Pašalić donio pobjedu Milanu s dva igrača manje!
Nisu ga prepoznali naši izbornici? Dečko je kapetan u21 reprezentacije i cijelo vrijeme igra za tu selekciju jer u seniorskoj bi bio naklupi. Zadnja 2 mjeseca je proigrao u Milanu i sigurno će dobiti priliku u A selekciji uskoro i zajedno sa Kovačičem graditi igru reprezentacije slijedećih 10-tak godina. Zato Ozrene nemoj paliti vatru nego pusti dečka neka igra i uživa u nogometu.