Kakav debi ukrajinskog gimnastičara Ilije Kovtuna za Hrvatsku! Nakon dvije godine čekanja zbog promjene državljanstva, Kovtun je u Zagrebu na Europskom prvenstvu osvojio zlatnu medalju u višeboju, i to za samo jednu tisućinku ispred Rusa Arsenija Duhna.
Prva ocjena na ručama
Sjajno je odradio prve četiri sprave te tako izborio finale u vježbi na ručama, gdje je imao prvu ocjenu u kvalifikacijama, preči, na kojoj je bio drugi, te tlu, gdje je ostvario petu ocjenu. Potom je uslijedio kiks na konju s hvataljkama, na kojem je zauzeo 59. mjesto. No Kovtun je imao dovoljno bodova za sigurnu broncu, pa čak i srebro, a na kraju je na krugovima dobio ocjenu 13,333, što je bilo dovoljno za osvajanje zlatne medalje.
– Dobro, danas sam odradio sve svoje. Imam zlato. Nažalost, bila je pogreška na konju. Može i bez nje i možemo to malo bolje odraditi. Sada ću se pripremati za Svjetsko prvenstvo i nadam se da ću tamo pokazati još bolje izvedbe i ocjene.
Kakav je osjećaj imati zlato oko vrata nakon dugog perioda bez velikog natjecanja?
– Pa evo, sretan sam što je ovakav veliki povratak, pogotovo zato što u višeboju još nisam imao zlatnu medalju. Sad ću se još 15 minuta veseliti, a onda kreću pripreme za petak i subotu. Imam tri finala i, da, nastupit ću u sva tri.
Kakva je bila publika? Kako ti je bilo prvi put nastupati u hrvatskom dresu?
– Sve je bilo super. Publika mi je bila odlična. Znao sam da dolazi puno djece iz našeg kluba s kojima treniram. Očekivao sam da će doći puno ljudi i bilo mi je drago što ih je došlo toliko.
Što očekujete od finala?
– Pa, naravno, uvijek bih bio zadovoljan zlatom.
Jeste li ikada doživjeli da je netko bio bolji za tisućinku?
– Bilo je takvih trenutaka. Nisam siguran sada, ali mislim da je toga bilo čak i na Olimpijskim igrama.
Kako ste se osjećali kada ste vidjeli da ste za jednu tisućinku bolji od suparnika?
– Kako sam se osjećao? Pa mogu reći da čak i sada ne znam kako se osjećam. Evo, prvo želim negdje sjesti, a onda ću razmisliti kako se osjećam i što se dogodilo i sve to. Još mi to nije došlo.
Cijelo vrijeme ste pogledavali ruku, taj žulj?
– Pa da, evo, više me ne brine. Bilo je gadno, curila mi je dosta krvi iz te rane. Morao sam sto puta nešto pošpricati, pa zalijepiti, pa još nešto, samo da odradim višeboj do kraja.
Jesu li vam došli roditelji?
– Naravno, došli su mi roditelji, mama i tata, a na finale će doći još sestra - zakjučio je Kovtun.
Od ostalih naših vježbača najbliži finalu bio je Mateo Žugec, koji je bio 12. na konju s hvataljkama. Na istoj je spravi Filip Ude, najstariji vježbač na ovom EP-u, osvojio 29. mjesto. Aurel Benović odustao je nakon prvog skoka na preskoku, dok je Marko Jovičić bio 91. na tlu. Očekivali smo finale Tina Srbića na preči, no dvije pogreške skupo su ga koštale pa je na kraju osvojio 17. mjesto.
– Generalno je super što sam izdržao ovakav nastup bez da sam osjećao bol. Trebam sada s trenerom procijeniti što i kako dalje. Treba mi vremena da ubacim još jedan element, da imam stvarno konkurentnu vježbu. To ne mogu stići do Svjetskog prvenstva. Do Svjetskog prvenstva mogu odraditi vježbu s počektom ocjenom 5,8, ako je lijepo napravim, mogu biti tu negdje za finale. Koliko god možda čudno i glupo zvučalo, jer su svi nešto očekivali, ali ja sam zadovoljan. Očekivanja su bez veze. Svi očekujemo nešto od drugih ljudi i onda se uvijek razočaramo.
Doći ću na finale preče
Je li ti bilo teže zbog podrške publike?
– Ne mogu sada reći je li mi to u tom trenutku pomoglo. Jednostavno, bio sam u svom nekom filmu. Osjetio sam i publiku i tu energiju. Malo me stislo, nije bilo ugodno jer nisam u dovoljno dobroj natjecateljskoj formi. Ovo je samo jedna stepenica u mojoj karijeri, ima ih još sto.
Pretpostavljam da će te moći doći gledati finale?
– Neće mi biti teško, iskreno. Pretpostavljam da ću doći. Većina mojih je kupila karte i doći će sa mnom pogledati. S drjuge strane, drago mi je što stvarno vidim da mogu pobijediti sve ove dečke koji će biti u finalu. To mi daje malo samopouzdanja - zaključio je Srbić.
Otvori KEKS Pay
