Učio je od Beniteza, tukao se s taksistom, a sad radi čuda s mladim Hrvatima!

Kakva cuda, kakva cuda dobija je jednu utakmicu ostalo je sve bilo natezanje !

Ovaj članak govori nešto više od onog što i svatko tko površno prati nogomet zna. Ali, oni koji su bili malo bliže Zagrebačkom Dinamu, oni koji su bili na svakoj utakamici u Maksimiru već i na ponekom gostovanju, jako dobroro znaju kakav je bio nogometaš. Kakav je bio čovjek znaju svi iz njegovog kruga prijatelja i onih 'prijatelja'. Sama činjenica da su postojala tri mlada mušketira, Mikić (danas su višestruki kumovi), Šokota i on govori puno i sve. Poštovanje je zaslužio i onda a danas samo nastavlja biti ono što je bio oduvijek ...stariji i iskusniji ali uvijek gospon Bišćan. Put za biti sportaš i ostati u nogometu je prirodan za njega takvoga i želim mu zdravlje i sportske sreće jer je ona u svakom sportu važna a u nogometu za nas najvažnija. Sve drugo ova Hrvatska kaj se sporta tiče oduvijek ima i imat će. Gdje god se treba 'boriti' i boriti MI HRVATI.