Pet godina nakon odlaska iz KK Zagreba Ante Tomić (27, 217 cm) ponovno je košarkaš godine u Večernjakovoj anketi. Ovaj je put Tomić pobijedio u neizvjesnoj utrci s prethodnim laureatom Bogdanovićem, ali i mladcem (Šarić) koji pretendira da u godinama koje dolaze ovu nagradu prisvoji.
I kada je izabran za najboljeg 2009. godine, Ante je pobijedio za prsa, ali tada u utrci s Rokom Ukićem (57:56), i to kao igrač KK Zagreba. A bio je tada najkorisniji igrač ABA lige, što je ponukalo čelnike madridskog Reala da pokucaju na vrata kluba iz Trnskog.
Premda se to dogodilo usred sezone, a Zagreb do tada nije puštao svoje igrače prije kraja sezone, učinili su presedan jer su znali da će Antu na ljeto teško zadržati. Uostalom, Real je spremno isplatio traženih milijun eura odštete.
Tri puta MVP mjeseca
Ante se u Madridu zadržao dvije i pol sezone te se 2012. preselio u Barcelonu u čijoj je majici dosegnuo igrački vrhunac koji se očitava i u uzastopnim izborima u najbolju petorku Eurolige (2013. i 2014.), ali i tri izbora za MVP-a mjeseca u Euroligi – u veljači 2013. te u veljači i ožujku 2014.
A to je vjerojatno i presudilo u odluci našeg stručnog ocjenjivačkog suda. Ono što mu nije pomoglo bile su igre u reprezentaciji na SP-u, no odavno je enigma zašto Ante Tomić ne uspijeva dati reprezentaciji koliko i klubu. O tome smo porazgovarali s izborničkim kandidatom Aleksandrom Petrovićem:
– Treba vidjeti je li tu u pitanju taktički razlog ili je on dizelaš pa mu treba više vremena da uđe u ritam utakmica i formu, a reprezentativne pripreme uvijek su nakon ljetne pauze. Ako je taktički problem, onda je on rješiv. Poznati su napadački setovi Barcelone u kojima se on dobro osjeća. A to su pikovi, centralni ili bočni, gdje on odmah dobiva loptu i može napasti dodavanjem po kutovima, driblingom ili šutom s tri-četiri metra. On mora dobiti loptu u kretanju, iz neke prednosti u prostoru i vremenu, a ne statičnim spuštanjem na donji post gdje se potroši u borbi za poziciju sa snažnijim centrima.
Za takvo što Ante treba i dobre braniče što je i sam bio do svoje 15. godine kada je počeo rasti kao gljiva poslije kiše. O tim danima i o dolasku u KK Zagreb pričao nam je direktor tog kluba Ivan Božanić:
– Ante je od trećeg do osmog razreda igrao u školskom košarkaškom klubu na Gružu i, kada je završio osnovnu školu, pola godine nije nigdje trenirao. Na nagovor svog bivšeg suigrača i predsjednika tog kluba dr. Hrvoja Brajčića ja sam za Božić otišao u Dubrovnik i dogovorio s Antinim ocem da prvi razred srednje škole završi u Dubrovniku, a da mu mi osiguramo dvoranu i trenera za osobni rad.
Sam je tražio dodatni rad
Božanić se prisjeća Antina prvog profesionalnog ugovora:
– Potpisao je na sedam godina. Do 18. godine Ante je igrao za 700 kuna plus 800 za pojačanu prehranu te za smještaj. Kada je potpisao profesionalni ugovor, imao je plaću od nekoliko tisuća kuna, zapravo uvećanu stipendiju. Svi naši najbolji igrači, Sesar, Stojić, Marko Tomas, Simon, prošli su isto. Nisu napravili zlatne zube u KK Zagrebu, nego tek kada su od nas otišli, ali kao igrači koji obećavaju. Ne sjećam se da je Ante ikad došao u ured i tražio da mu se poveća plaća, što sam ja sam činio s obzirom na njegovu važnost za našu momčad. Na igranje u Trnskom Ante je gledao kao na ulaganje u sebe, a u tom svjetlu treba promatrati i njegov rad s osobnim trenerom Lukom Milanovićem.
– Naša suradnja traje već šestu sezonu. On je sam zatražio taj dodatni rad jer to jedino ima smisla, to znači da je motiviran.
Na čemu je Ante s Lukom najviše radio?
– Na bazičnoj snazi cijelog tijela koju malo tko dobije od majke prirode, a potrebna je za vrhunsku košarku. Ante je vitke konstitucije pa je na tome trebalo raditi zbog puno kontakata, a i današnji centar mora biti i trkački dobar. Ante danas tjedno ima dva svoja treninga u teretani, ali i još dva podražaja u prevenciji pri čemu radi na stabilnosti trupa, koljena, stopala i na mobilnosti gležnja i kuka. To je svojevrsna tjelesna higijena, da se učvrsti gdje mora biti čvrst – objašnjava Luka.
>>Vujčić: Muka mi je gledati kako se Tomić muči u reprezentaciji
Još kad bi dao sve od sebe kad igra za reprezentaciju gdje bi mu bio kraj