I Josip Vranković jedan je od onih trenera koji su na košarkaškoj burzi rada.
– Lani sam se povukao s klupe Türk Telekoma jer sam dobio virusnu upalu pluća, a nakon 15 dana u bolnici nisam se više osjećao sposobnim za nastavak. Žao mi je, jer turska je liga najjača u Europi.
Posvetio se karijeri kćeri
Novog posla nije se prihvatio i zbog obiteljskih razloga.
– Posvetio sam se oporavku 16-godišnje kćeri Brune, nadarene odbojkašice, koja je išla na zahtjevnu operaciju gležnja u inozemstvo. Zbog njezine pune minutaže među seniorkama, cijela obitelj preselila se u Split.
Kaže da mu ta trenerska stanka nije teško pala.
– Trenerski vas život maksimalno troši pa je dobro malo predahnuti. Ako pak uzimate poslove koji nisu kvalitetni, iz toga može nastati još veća šteta. Nažalost, situacija na tržištu nije dobra, Ukrajina se ugasila, Grčke nema već par godina, a bit će problema i s Rusijom. Da nisam imao obiteljskih obveza, vjerojatno bih sada bio izbornik u nekoj arapskoj zemlji. To je tržište koje raste i na kojem je dobro zauzeti poziciju.
Kasni li Hrvatska s izborom izbornika?
– Bilo bi bolje da već imamo i izbornika i cijeli stožer. Ili da bar imamo direktora reprezentacije. Nažalost, kod nas se bira uvijek u pet do 12 i to onda troši ljude. Trošilo je mene, trošilo je i Repešu. Osim toga, rekao bih da se kasni s cijelim preustrojem, jer nam se događaju apsurdi da Cibona i Zadar uz ABA ligu žele igrati i u hrvatskoj ligi, a da se Slavonski Brod gasi. Teško je očekivati uspjeh reprezentacije a normalno nam funkcionira samo jedan klub.
Koliko je važno komunicirati s igračima tijekom sezone?
– Komunikacija je bitna u svakom poslu. Volio bih da se glavni igrači, poput Bogdanovića i Tomića, očituju o nastupu za reprezentaciju, ali i da se njih pita neke stvari, jer bi se time više uključili i tako osjećali odgovornijima. Igrači ne smiju biti prolaznici kroz reprezentaciju, no i taj program treba prilagoditi njima, a ne da jedan dio igrača dođe samo zato što je pod pritiskom javnosti.
Moramo vratiti kult
Očito smo ušli u temu o kultu reprezentacije.
– Izbornik ne može sam stvoriti kult reprezentacije. Ako igrač jedva čeka okupljanje reprezentacije, onda će mu to biti važnije od ljetne NBA lige ili kampa u Trevisu. Radošević se baš tamo ozlijedio, a trebao je biti bitan igrač na EP-u. Zbog takvih situacija možda možemo imati problema i s Hezonjom, ali ako on jedva čeka nastup za reprezentaciju, drukčije će se ponašati.
Ima li bivši izbornik favorita za taj posao?
– Bitno je da izbornik ima dobar odnos s igračima, pogotovo s glavnima, Bogdanovićem, Tomićem i Šarićem.
Najboljim hrvatskim košarkašem u 2014. godini, Vranković smatra Antu Tomića.
– Igra najstandardnije, dominantan je u Euroligi. Nametnuo je svoj stil igre jednoj Barceloni, a malo je igrača koji to mogu. Da nije na toj razini, prvi bi mi izbor bio fanatični Dario Šarić. Bojan je u zanimljivoj situaciji, prvi put morat će se maksimalno truditi jer igra u ligi u kojoj mu neće biti dovoljan samo talent koji mu je dosad omogućavao da se dozira.
>>Hezonja: Želim najprije postati vođa pa tek onda u NBA
