U noći sa subote na nedjelju, u Indianapolisu, UConn i Illinois te Arizona i Michigan izlučit će finaliste koji će pak u noći s ponedjeljka na utorak iznjedriti novog prvaka u američkoj sveučilišnoj košarci. Kažemo novog jer prošlogodišnji je bio Florida, koja je ispala (od Iowe) u osmini finala.
U priči tog Final Foura, za mnoge Amerikance privlačnijeg događaja čak i od NBA finala, hrvatska košarka imat će trojicu predstavnika.
Naime, u sastavu Illinoisa u kojem ima još i Crnogoraca (Mirković) i Srba (Stojaković), naći će se Tomislav i Zvonimir Ivišić te Toni Bilić. I dok će Bilić presjediti i ovu utakmicu (jer ovu sezonu nema pravo igranja), od blizanaca Ivišić očekuje se velik učinak.
U Šibenik stigli sa 14 godina
Još prošle sezone Ivišići su igrali jedan protiv drugog, a onda se Zvonimir pridružio Tomislavu pa sada čine udarnu snagu Illinoisa.
– Tomi je bio ključan za moj dolazak jer sam ga stalno propitivao kako mu je. Bio sam impresioniran koliko je napredovao pa sam odlučio otići na transfer portal i pridružiti mu se – ispričao je ovih dana Zvonimir.
A kako su hrvatski "twin towers" izrasli u tako obećavajuće igrače, raspitali smo se kod Josipa Milakovića, trenera Škole košarke Dražen Petrović, pod čijim ravnanjem su se blizanci iz Viteza razvijali tri godine.
– Počeli smo ih pratiti već kada su imali 11 godina, u toj su dobi već počeli ići s nama po turnirima. Na njih su zarana oko bacili razni klubovi, od zagrebačke Cedevite do madridskog Reala, no njihovi su se roditelji, kada im je bilo 14 godina, odlučili preseliti u Šibenik. Da su ostali u BiH, oni bi te sezone krenuli u deveti razred, no kako su prešli u Hrvatsku, vraćeni su u osmi razred što malo ljudi zna.
Što se dalje događalo s nadarenom braćom, ispričao nam je ovaj trener, hrvatskoj košarkaškoj javnosti poznat po nadimku Joto.
– Nakon nekoliko mjeseci shvatio sam da ih kao Škola košarke Dražen Petrović ne možemo financirati, ali u suradnji sa Šibenkom ipak nekako uspijevamo. Već s njihovih 15 –16 godina vidjelo se koliko su talentirani i oni su sa 16, nakon dvije godine kod nas u Školi košarke, trebali igrati za prvu momčad Šibenke. No tadašnji trener Dželalija nije im otvarao prostor pa se obitelj naljutila te su Tomislav i Zvonimir završili u SC Derbyju u Podgorici. Šteta jer ja sam u Školi s puno ljubavi gradio neku buduću Šibenku koju bi jednog dana činili Antić, Pleadin Klarin i braća Ivišić. To je bio moj san koji se nije ostvario.
Je li koji hrvatski klub pokazivao zanimanje za brzorastuće blizance?
– Cedevita je pokazala zanimanje, ali je tamošnji trener, koji je tada vodio omladinski pogon, rekao da baš i nisu veliki talenti.
U crnogorskom klubu Tomislav je proveo četiri godine, a Zvonimir tri jer on se ranije zaputio preko Atlantika. I dok je Tome u koledž iz Chicaga došao izravno, Zvone je na University of Illinois stigao preko dvaju koledža (Kentucky i Arkansas).
– Njima bi trener trebao omogućiti zajedničke minute na parketu, oni zajedno u igri ne provedu više od pet minuta. To je šteta, jer vjerujem da bi na račun svoje blizanačke povezanosti imali bolju kombinatoriku. Uostalom, Zvone može igrati pozicije od tri do pet, jer je sa svojih 219 centimetara vrlo pokretljiv i sjajno trči. To je vic-igrač, sličan Šariću, samo znatno viši.
Kada su u pitanju "tornjevi iz Viteza" (Zvonimir 219 cm, Tomislav 215 cm), već se neko vrijeme postavlja pitanje tko će od njih napraviti veću karijeru. Prevladava mišljenje da je četiri minute stariji Zvonimir talentiraniji, a Tomislav pouzdaniji.
– Nezgodno je to pitanje no činjenica je da Tome igra puno više od Zvone. Tome je vrlo ozbiljan igrač, motivator u momčadi, a Zvone je ljubimac publike, igrač poteza kao što ste mogli vidjeti u nedavnoj utakmici kada je, nakon što je suparniku zalijepio blokadu, istrčao kontru i moćno zakucao preko suparničkog centra. Svi smatraju da veće izglede za bolju karijeru ima Tome, jer je radan igrač koji sluša trenere i sve radi po "pravilima službe", no ja bih 51 posto šanse dao Zvoni jer on je, u igračkom smislu, mangup – ustvrdio je Josip Milaković, jedan od eksperata za razvoj mladih igrača kakvih nam u hrvatskoj košarci nedostaje.
Trener: Oni su prilično različiti
Zanimalo nas je, dakako, što o hrvatskim "tornjevima" misli i njihov sadašnji trener Brad Underwood, koji je ovih dana kazao:
– Premda su blizanci, oni su prilično različiti. No njihova povezanost je nevjerojatna, a imaju i kompetitivni duh i na treningu idu jako jedan na drugoga. Njihova pokretljivost i energija olakšavaju nam tranziciju. Uživaju igrati zajedno. To su sjajni mladi ljudi.
Momčad Illinoisa najspominjanija je priča ovogodišnjeg Final Foura baš zbog činjenice da je čini šest internacionalaca – tri Hrvata (braća Ivišić i Bilić), dva Srbina (Stojaković, Petrović) te jedan Crnogorac (Mirković).
Otvori KEKS Pay
