Tata Brodić: Želim da Fran igra ili da ode iz Dinama
– Nisam ogorčeni otac, daleko od toga. Nama je Dinamo, i Franu i meni, na prvom mjestu. I moje je mišljenje da bi trebao igrati u Dinamu dok ne bude imao 21, 22 godine. To mislim za svakog mladog igrača, pa tako i za Frana – kazao je Mladen Brodić.
Komentari 11
ovi tateki u zadnje vrijeme si baš daju oduška..pa šta ga sam ne trenira na nekoj livadi a ne u dinamu koji radi posao bolje od ajaxa i čak mozda i od porta.. bi on meni postavljo uvjete--malo sutra
Tata to misli za svakog mladog igrača, hahaha, možda je problem što mladih ima 50-ak u Dinamu a mjesta samo 11. Mislim da je riješenje da se tati ponudi mjesto nekog pomoćnog trenera ili bilo sta u klubu da zadovolji svoje bolesne ambicije pa ce biti sve ok, jos ako mu se pokloni VIP karta, početi će i pjavati Dinamovu himnu...
Evo još jednog "tate" koji zna što je najbolje za njegovog sina. Pohlepni roditelji, svake godine sve ih je više.
Stvarno svi ti talenti uspjevaju vani. Ajmo mali što prije van pa da uspiješ ko svi ostali. Neš zaradit za cijelu karijeru kao za dvije i dinamu, I inače ti robovlasnički ugovori, ja dajem do kraja života ne 20 nego 50% onom tko mi dogovori 30000 kuna, a ako mi dogovori barem 10 % duduvoog ugovora onda i 70%
kud to ide sa tim zahtjevima nezadovoljnih tateka? ovaj brodicev bi da mu se sinu koji je tek navrsil 17 zagarantira igranje u prvih 11 ili mali odlazi..…i jos veli da se brine zbog sina, a onda spominje da bi radije da mu sin igra njemacku drugu ligu nego da ide na posudbu…nek sam ide u njemacku drugu ligu, to je dobro za otreznjenje kad vidi da tam sve vrvi od takvih (i boljih) klinaca na posudbi iz njemackih prvoligasa - za malog brodica je to siguran put u anonimnost i zaborav...nek se pita gdi je bil modric sa 17 godina …vec je fakat dosta tih tateka i njihovih bolesnih ucjena, treba malom dat ispisnicu, nek ide kam hoce ak nema strpljena stasat u pravog igraca (pa makar i kroz posudbe ak hoce minutazu) - mali ionak nije kalibar halilovica tak da nece puno falit - mozda se opet sretne s dinamom kad se za dvije godine popisan vrati u belupo...
Sjećam se vremena kad sam u Varaždinu kao osmogodišnji klinac počeo u školi nogometa. Mislim da ste upoznati da je varaždinska škola nogometa iznjedrila puno igrača. Bilo je i tada sitnih pogodnosti za pojedine, ali ovo što se danas događa graniči sa idiotarijom. Pohlepni očevi žele ostvariti svoje snove preko leđa neizrasle djece. Takovog je mišljenja bio i tata Halilović dok nije vidio da traži preko kruha pogaču. Ovdje sam negdje pročitao komentar koji tvrdi da je otac taj koji najbolje zna što i kako treba sa djetetom. Zar onda nije bolje da si onda po uzoru na tenisače kupi profesionalnog trenera, ulaže u dijete i kad smatra da ga treba prodati, to ućini. Ne oni su pametniji. Ostave dijete na brigu trenerima gdje stiću znanje, a kad donekle počne igrati, nastupaju držaći novčanika. Budući da sam i sam napravio grešku odlaskom van granica HR, jer uvijeti vani su surovi, mislim da bi odgovorni trebali poduzeti nešto da nam mladi ne odlaze i propadaju. Primjera imamo napretek, a sjetite se samo Golmana Delača kao vrhunskog talenta. Eto mu se u Tuzli smiju za pacerski primljene golove. Ostankom mladih poboljšali bi i kvalitetu HNL koja je jad i bijeda, Više pozornica politike i političara nego nogometaša. Tada bi i tate Brodići, Murići, Halilovići, Pašalići i neznam koji još bili ti kojima bi se priznala briga za djecu. Hvala
Slično je pričao i tata Kardum, a zadnje što sam pročitao da mu sin Teo igra Francusku 4.ligu.A bio je perspektivan igrač Dinama i uvijek među 18.Ali tata zna najbolj što je za sina.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Stara nogometna istina glasi - da je toliko dobar, trener bi ga stavljao u igru, to je bar jasno. Koji trener radi u korist vlastite štete i želi zbog loših rezultata izgubiti posao? Ovo što se dogadja s tatama mladih hrvatskih nogometnih nada. pokazuje svu dimenziju krize društvenih vrijednosti i stavljanja kratkoročne dobiti iznag dugoročnog planiranja karijere i ostvarivanja životnih ciljeva mladih nogometaša. Ovi sedamnaestogodišnjaci naprosto još nisu spremni niti zreli za odlazak u tudjinu i mogli bi ich usporediti s biljkama koje prije nego što ojačaju i puste snažan korijen pokušamo presaditi na neko drugo stanište. Što se dogodi? One relativno brzo uvenu i uginu ili se dugo bore za život, budu kržljave i bolešljive, izgube mjesece i godine ali na kraju ipak nekako prežive i opstanu. Ipak nikad ne budu tako snažne i moćne kao biljke koje smo dugo uzgajali i pazili, prije nego što smo ih presadili. To je sva mudrost. Imamo desetak mladih igrača pod ugovorom u europskih top 20 klubova, no osim donekle Kovačića, nikome se karijera ne razvija onako kako bi trebala i veliko je pitanje hoće li netko od njih uspjeti. Odlazak sa 17 godina u tudji svijet i to u najbolje klubove, gdje je tribina ili juniorska momčad zagarantirana, veliki je stres koji mladi organizam često nije u stanju podnijeti bez posljedica.