Već sada Svjetsko prvenstvo Spartan ulazi u sferu uhodane priče koja je pouzdana za atraktivnu sportsku destinaciju i kvalitetna nadmetanja na visokoj razini, ali i na rekreativnoj razini. Treće izdanje je imalo posve drukčije izazove, posebno što se tiče vremenskih uvjeta, ali nije se promijenila činjenica da je privukao tri i pol tisuće ljudi iz svih krajeva svijeta, da smo imali priliku gledati zanimljive izazove, prepreke i bitke na različitim duljinama utrka s preprekama (100 m, 5 km, 10 km i 21 km). Svjetska su prvenstva održana u subotu (100 m) i nedjelju (5 km), pobjednici na 100 metara odnosili su glavnu nagradu od 18 tisuća američkih dolara, a pobjednici u utrci Sprint od pet kilometara glavnu nagradu od sedam tisuća dolara.
Od 10 do 12 mjeseci pripreme
Sveukupni nagradni fond iznosi 100 tisuća dolara, a Vlada RH i Ministarstvo turizma i sporta sufinanciraju događaj iznosom od 1,35 milijuna eura.
Dok smo u jučerašnjoj reportaži više opisivali prepreke i tehničke dijelove samih utrka, danas smo se malo više bavili organizacijskim dijelom. Razgovarali smo s voditeljem projekta Ivanom Zrinušićem, čovjekom koji u dušu poznaje organizaciju Spartan utrka i koji je uvijek sveprisutan i uvijek “u pogonu”.
– Dobar dio ljudi radi od 10 do 12 mjeseci na pripremi ovako kompleksnog projekta kao što je Svjetsko prvenstvo Spartan. Moraju se uzeti u obzir svi mogući aspekti i svi planovi kreirati na vrijeme, a puno je i vanjskih faktora koji utječu na sam događaj, pa se treba pripemiti za sve moguće scenarije. Na sam dan utrke radi oko 400 ljudi, od same organizacije, TV produkcije, sudaca, volontera, policije, HGSS-a, medicinskog tima, zaštitara. Jako je puno ljudi uključeno u cijeli proces. Operativno je to što se sve održava na Hvaru još teže jer je logistički sve zahtjevnije dopremiti, a to zahtjevnost diže na višu razinu – rekao je voditelj projekta Ivan Zrinušić.
Iako je u finalima na 100 metara bilo nešto malo kiše, odluka za prebacivanje finalnih krugova s poslijepodnevnog termina na prijepodnevni pokazalo se odličnom odlukom jer je u poslijepodnevnim satima u Hvaru pao dugotrajan pljusak koji je potopio glavne ulice.
– Cijeli smo tjedan pratili prognozu, radili modele, planirali i razmišljali o odlukama. Nismo prognozu pratili samo preko prognoza, web-stranica i aplikacija, nego smo razgovarali i s lokalcima i lokalnim ribarima. Pokazalo se da oni imaju bolja predviđanja nego bilo koja aplikacija, pa smo u posljednja dva tri dana puno razgovarali s ribarima i slušali njihove procjene. Netko mi je jučer rekao da smo dobo pogodili i utrku prebacili na raniji termin. Nismo mi pogodili, mi smo donijeli ključne odluke u pravo vrijeme uz puno analitike. Ne samo da smo finale prebacili u subotu ujutro nego smo i ranije osminu finala prebacili na petak poslijepodne kako bismo za subotu pripremili dio s kojim smo išli u TV produkciju. Puno je karika u lancu bilo s kojima smo se morali suorganizirati – govori Zrinušić, te dodaje:
– Kad je ijeć o kiši, svu smo komunikaciju sa svim akterima na vrijeme obavili te sve pripremili. Naravno, kada se to dogodi, bude malo i panike, ali bitno je sačuvati mirnu glavu jer smo na kraju ipak okruženi profesionalcima. Najvažnije nam je bilo sinkronizirati tajming. Dogode se nekad tehničke poteškoće, nekada ti izbaci struju na nekim mjestima, ipak imamo razvučene kilometre kabela... Ali uspijevamo se sa svime nositi i nalaziti rješenja.
Općenito gledano, zajednice, udruge i klubovi u utrkama s preprekama (OCR – obstacle course racing) u Hrvatskoj polako se grade i niču radi natjecanja kao što je Spartan. Razgovarali smo s jednom takvom zajednicom – ljudima iz kluba OCR Bjelovar, u kojem su među ‘spartancima’ bile i obitelji sa svojom djecom, koja su također sudjelovala u Kids utrci. Velik je broj obitelji došao na Spartan tako da se svi članovi natječu.
– Druga nam je ovo godina na Spartanu, a prva godina kao klub. Gotovo smo slučajno, nekako iz znatiželje krenuli s time. Prvo smo krenuli s nekim lakšim utrkama, svidjelo nam se. Bili smo i na Hvaru i u Italiji na utrkama i tako smo se počeli skupljati. Sada smo skupili oko 30-ak članova. Kanimo sada ići i šire po cijeloj Europi. Utrke su jako zahtjevne, ali kada se završe, znaš da si napravio nešto dobro za sebe, da si pobijedio svoje granice, da si ostvario neki svoj cilj koji si zadao. Udružili smo se s OCR udrugama iz Čakovca i Slavonskog Broda, promičemo sport i zdrav život, živimo taj sport i dobro nam je. Nije to još razvikano, ali sve je više manjih udruge koje rade utrke poput Spartana. Možda ćemo i mi iduće godine organizirati nešto slično onomu u Bjelovaru – ističe Tomislav Kos iz OCR Bjelovar.
Preporuka za izazov
A od natjecatelja smo razgovarali i s Dinom Martinovićem iz Slavonije, kojeg poznajemo iz boksačkih krugova, a koji je završio sve tri dugometražne utrke s preprekama, plivanjem i mnogim drugim izazovima – Sprint (5 km), Super (10 km) i Beast (21 km).
– Prvi sam put otišao na Spartan kada je bio prvi put na Hvaru 2024., tada sam se zaljubio i idem svake godine. Hvar je idealno mjesto za ovakvu utrku, spajanje sporta i turizma. Odmalena volim izazove i volim testirati svoje psihofizičke mogućnosti, osvajao sam medalje na državnim natjecanjima u boksu te sam se htio malo iskušati u novim stvarima ovog tipa. Volio bih da se ovaj sport popularizira što više u Hrvatskoj kao što je popularan u drugim zemljama. Svima bih preporučio da se prijave jer Spartan nije utrka, nego izazov i pomicanje vlastitih granica. Usto, mogu se sklopiti prijateljstva iz cijelog svijeta i još vidjeti ljepote Hvara – rekao nam je Martinović.
Otvori KEKS Pay
