Graeme Dott, poznat pod nadimkom "Džepni dinamo" iz Larkhalla, ovih dana suočen je s teškim optužbama, koje se odnose na razdoblje od 1993. do 1996. godine te na razdoblje između 2006. i 2010. godine. Riječ je o seksualnom zlostavljanju djece.Obje žrtve tada su bile učenici osnovne škole. Dott je tijekom suđenja na Višem sudu u Glasgowu odbacio sve optužbe, nazivajući ih „odvratnima“. Ženska žrtva, koja je danas u četrdesetim godinama, bila je zlostavljana na području Glasgowa. Prisjetila se incidenta kada ju je Dot počeo „milovati“ po stražnjici preko odjeće dok su se u zatvorenom prostoru igrali „konjića“. U jednom trenutku, prema njezinu iskazu, Dot joj je skinuo hlače, podigao majicu i poljubio je u trbuh. Ostaje vidjeti hoće li se Dot žaliti na ovu odluku, no riječ je o velikoj mrlji na njegovoj dosadašnjoj karijeri.
Dott je ušao u svijet profesionalnog snookera 1994. godine sa samo 17 godina. Odrastao u jednom od surovijih dijelova Glasgowa, svoju je strast pronašao za zelenim stolom, sanjareći o danu kada će i sam zakoračiti na pozornicu legendarnog kazališta Crucible. Nakon uspješne amaterske karijere, okrunjene titulama britanskog prvaka do 19 godina i škotskog amaterskog prvaka, njegov profesionalni put bio je obilježen stalnim, ali ne i spektakularnim napretkom. Prvi znakovi velikog potencijala pojavili su se 1996. godine kada je stigao do četvrtfinala Welsh Opena, gdje je tijesno izgubio od Johna Higginsa. Njegov debitantski nastup na Svjetskom prvenstvu uslijedio je godinu dana kasnije, a prvo rangirano finale dočekao je na Scottish Openu 1999., gdje ga je deklasirao sunarodnjak Stephen Hendry s 9-1. Iako su rane godine donijele nekoliko bolnih poraza u finalima, uključujući i onaj na British Openu 2001. protiv Higginsa, Dott je pokazivao nevjerojatnu upornost. Te je godine konačno ušao u elitno društvo top 16 igrača svijeta, što mu je osiguralo izravan plasman na najveće turnire.
Ipak, umjesto da se ustoliči u vrhu, njegova je forma počela oscilirati, što ga je dovelo do drastične odluke da promijeni štap, a stari, po savjetu menadžera, uništi na jednoj benzinskoj postaji kako nikada ne bi došao u napast vratiti mu se. Nevjerojatno, taj se potez pokazao kao prekretnica. Na Svjetsko prvenstvo 2004. stigao je sa samo dvije prethodne pobjede u Crucibleu, no odigrao je turnir života i stigao do svog prvog svjetskog finala. Tamo ga je čekao genijalni Ronnie O'Sullivan. Dott je furiozno krenuo i poveo s 5-0, ali tada se O'Sullivan probudio i osvojio 18 od sljedećeg 21 framea za konačnu pobjedu od 18-8. Unatoč porazu, Dott se kući vratio s pozitivnim iskustvom i čekom na 125.000 funti. Sljedeće sezone upisao je i četvrti poraz u rangiranom finalu, ovoga puta od Hendryja na Malta Cupu, no pozornica je bila postavljena za njegov najveći trenutak, koji će uslijediti godinu dana kasnije. Nitko tada nije mogao ni slutiti kakva će se drama odvijati, kako za stolom, tako i izvan njega.
Godina 2006. bila je sudbinska. Na putu do finala Svjetskog prvenstva, u polufinalu se ponovno susreo s O'Sullivanom. Nakon dvije sesije, rezultat je bio izjednačen, 8-8. Dott je igrao dobro, ali nije uspijevao stvoriti prednost. U pauzi mu je prišao trener Del Hill i rekao ključne riječi:
- Ronnie ne voli igrati protiv tebe, ti nikad ne odustaješ, samo ostani uz njega i neće mu se svidjeti.
Ono što je uslijedilo ušlo je u povijest snookera. Dott je odigrao treću sesiju iz snova, osvojivši svih osam frameova za vodstvo od 16-8. O'Sullivan je bio slomljen.
- Rukovao se sa mnom i bio je to dvostruki stisak, zgrabio me za ruku. Mogao si reći da je gotov. Pomislio sam, 'imam te'", prisjetio se Dott kasnije.
Mirno je priveo meč kraju za pobjedu 17-11 i plasman u svoje drugo svjetsko finale. Tamo ga je čekao Peter Ebdon, prvak iz 2002. godine, poznat po sporom i iscrpljujućem stilu igre.
Finale je bilo više od sportskog natjecanja; bila je to priča o sudbini. U publici je sjedio Dottov tast i mentor, Alex Lambie, smrtno bolestan od raka. Bio je slab i iscrpljen, ali je došao vidjeti trijumf svog štićenika. Dott je igrao kao u transu, povevši s naizgled nedostižnih 15-7. U pauzi prije posljednje sesije, bio je toliko opušten da je otišao odspavati.
- Sve sam imao posloženo u glavi, što ću reći kad pobijedim - rekao je.
No, Ebdon je pokrenuo jedan od najmučnijih povrataka u povijesti. Frame po frame, gušio je Dottovu igru. Rezultat se smanjivao: 15-8, 15-10, 15-13. Jedan od frameova trajao je tada rekordne 74 minute.
- Otišao sam. Potpuno. Osjećao sam kako me adrenalin napušta, grozan osjećaj - opisao je Dott svoje stanje.
U svlačionici nije mogao čuti ni trenera ni tasta. U glavi su mu se rojile crne misli o najvećem preokretu u povijesti svjetskih prvenstava. Pri rezultatu 16-14, otišao je do toaleta, polio se vodom i rekao sam sebi da krene u napad, da igra brzo, instinktivno. I uspio je. U nevjerojatnoj mentalnoj borbi sa samim sobom, odigrao je, kako je sam rekao, najbolji "clearance" svog života i osvojio frame za 17-14. Ubrzo nakon toga, podigao je trofej s konačnih 18-14. Bio je svjetski prvak, no tortura kroz koju je prošao oduzela mu je svu radost.
Osvajanje svjetske titule trebalo je biti vrhunac njegove karijere, ali se pretvorilo u početak najmračnijeg razdoblja njegova života. Njegov tast Alex preminuo je kasnije te godine. Psiholozi su mu kasnije rekli da je izostanak vremena za tugovanje, zbog stalnih putovanja i turnira, možda bio okidač za ono što je uslijedilo. Dott je potonuo u tešku depresiju. Iako je 2007. osvojio China Open, svoj drugi rangirani turnir, i posvetio ga preminulom mentoru, te dosegao drugo mjesto na svjetskoj ljestvici, izvan stola njegov se život raspadao. Supruga Elaine doživjela je strah od raka i, iako je dobila pozitivne vijesti, izgubila je dijete koje je nosila. Dott se pretvorio u ljušturu.
- Čak i sada kad se sjetim, bilo je to kao u horor filmu - prisjetio se.
Satima bi sjedio u dnevnoj sobi i zurio u ugašeni televizor. Izbjegavao je ljude i telefonske pozive.
Njegova igra se potpuno raspala. U jednom je trenutku izgubio 11 profesionalnih mečeva zaredom. Na turnire je putovao noseći samo jednu košulju, jer je znao da će ispasti u prvom kolu. Svoju je formu opisao kao "beznadnu". Jednom prilikom, tijekom meča u Kini, plakao je u stolici, skrivajući lice ručnikom. U tom teškom razdoblju, primio je neočekivani poziv. Zvao ga je Ronnie O'Sullivan, s kojim nije bio prijatelj.
- Ronnie me nazvao i pitao kako sam, jer je i on prošao kroz to. Bilo je to zaista lijepo od njega. Nakon toga sam ga gledao na drugačiji način - otkrio je Dott.
Njegova supruga Elaine, koju je nazvao "apsolutnom stijenom", natjerala ga je da potraži liječničku pomoć. Priznao je da je imao mračne misli i da je razmišljao o prekidu karijere, ali nije znao što bi drugo radio. Snooker je bio sve što je ikada znao. Lijekovi su ga polako počeli vraćati na pravi put, ali borba je bila duga i teška.
Nakon što je pao na 13., a zatim na 28. mjesto svjetske ljestvice, te pretrpio prijelom ruke igrajući nogomet, Dott se polako počeo vraćati. Sezona 2009./2010. nije slutila na dobro. Prije Svjetskog prvenstva, oštetio je štap kojim je osvojio titulu 2006. godine, a na turnire je morao ići kroz kvalifikacije. Ipak, u Crucibleu se dogodilo čudo. Potaknut novim, agresivnijim stilom igre koji je iznenadio mnoge, uključujući i Stephena Hendryja koji je rekao da Dott nikada prije nije igrao tako napadački, krenuo je u nezadrživ pohod. Pobijedio je starog rivala Ebdona, deklasirao Stephena Maguirea, a zatim u trileru nadigrao Marka Allena s 13-12. U polufinalu je svladao Marka Selbyja sa 17-14 i, na opće iznenađenje, stigao do svog trećeg svjetskog finala. Njegov inspirativan povratak postao je jedna od najvećih priča sezone.
U finalu ga je čekao Australac Neil Robertson. Iako je Dott pružio herojski otpor, iscrpljenost nakon teškog polufinala uzela je danak. Robertson je pobijedio 18-13. Unatoč porazu, Dott je bio pobjednik. Vratio se u top 16, dokazavši sebi i svijetu da se može izdići iz najdubljeg ponora. Njegova kasnija karijera bila je mješavina solidnih rezultata i povremenih padova. Stigao je do nekoliko polufinala i četvrtfinala, ali i doživio jedan od najtežih poraza u karijeri, 1-10 od Joea Perryja na Svjetskom prvenstvu 2012., nakon čega je rekao da je to bila najgora igra koju je ikad odigrao kao profesionalac. Godine 2014. prvi put nakon četrnaest uzastopnih nastupa nije se uspio kvalificirati za Crucible. Ipak, nikada nije odustajao. Vraćao se, borio, stizao do još nekoliko rangiranih finala, iako ih nije uspio osvojiti.
Otvori KEKS Pay
