Hrvatska ženska odbojkaška reprezentacija dobila je krila otkako je osvojila zlato na Mediteranskim igrama. Pokazalo im je to da mogu napraviti nešto, dalo im je vjeru da odbojka u Hrvatskoj može živjeti. Bilo je tu dosta turbulencija; smjena izbornika, odlazaka izbornika, ponekih ozljeda... a onda je sve “sjelo” na svoje mjesto kada je na klupu reprezentacije došao Daniele Santarelli. Preuzeo je odbojkašice kada je trebalo, s njima odradio pripreme u Sloveniji, a onda krenuo u kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2019. godine. Za sada se ne može žaliti jer njegove su izabranice u tri dosadašnje utakmice upisale tri pobjede. Nije tajna da se svi nadamo prolasku dalje jer skupinu B, u kojoj igraju, dijele još s Austrijom, Albanijom i Švicarskom. Trenutačno su prve sa svih devet osvojenih bodova.
– Jako nam je to bitno da se približimo Europskom prvenstvu, ali naravno ima još dosta do toga – rekla je kapetanica Samanta Fabris.
Vidi se napredak
A pokazala je ta utakmica protiv Austrije kako još ima mjesta za napredak. Obrana, prijam, servis... sve treba još finalno brušenje. Svjesni su toga i izbornik, ali i igračice.
– Moramo raditi još na dosta stvari, pogotovo na sistemu na kojemu novi izbornik inzistira. Ima tu još puno borbe, obrana može sigurno bolje, ali i prijam. No dobro. Vidi se napredak iz utakmice u utakmicu, a to nam je jako bitno za sada – analizirala je Samanta koja je usprkos svemu zadovoljna atmosferom u hrvatskim redovima.
Više putovanja, više utakmica
– Atmosfera je stvarno odlična, pogotovo sada nakon zlata na Mediteranskim igrama. Mislim da se i izbornik dobro uklopio s nama. Super smo, radi se. Svako ima svoju funkciju. Svatko zna što treba raditi, ali treba nam još vremena da dođemo do nečega boljeg. Treba nam i strpljenja i tako će i biti.
A vidi se na licima svih njih da su zadovoljne. Pa na utakmici protiv Austrije čak su i zaplesale na pokoji osvojeni poen. Izbornik je za to vrijeme euforično proživljavao svaki njihov dodir s loptom. Osmijeh ne može sakriti ni on.
– Prvo su nam najbitnije te kvalifikacije, a poslije ćemo vidjeti: tko će doći, zdravstveno stanje igračica, kako će biti druge ekipe. Dosta je to daleko sada. Imamo i europsku ligu, europske igre... Prvenstvo je tek za godinu dana, može se svašta dogoditi do tada – oprezna je Samanta.
Ono što je možda zanimljivije i drukčije od ostalih sportova jest način organizacije EP-a. Igra se u čak četiri države, a to su Turska, Poljska, Mađarska i Češka.
– Vjerojatno će biti puno više putovanja, selidbe. Bit će puno više ekipa, ali i više utakmica – rekla je kapetanica Fabris.
