Malo je zemalja u svijetu kojima je sport neraskidivi dio nacionalnog identiteta i imidža, kao što je to slučaj s Hrvatskom. Uistinu teško možemo govoriti o prepoznatljivosti zemlje bez učestalih asocijacija (čak i u najudaljenijim dijelovima svijeta) na hrvatske sportaše i njihove uspjehe. Isto tako hrvatski je identitet nezamisliv bez tog sportskog naboja, strasti, pobjedničkog duha, želje za natjecanjem i dokazivanjem, ali i sportskih talenata koji među Hrvatima niču kao gljive poslije kiše, unatoč skromnim sportskim infrastrukturama.
Već godinama svjetski mediji Hrvatsku proglašavaju “najsportskijom nacijom na svijetu”, imajući u vidu goleme sportske uspjehe, ne samo u nogometu, već u gotovo svim sportovima u odnosu na broj stanovnika. Očito ima nešto u hrvatskim sportskim genima, jer je uistinu teško pronaći sport u kojem Hrvatska zaostaje. U kontekstu spektakularnog uspjeha na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru, gdje je Hrvatska čak i onim sumnjivcima koji su smatrali da smo u Rusiji 2018. imali sreće, potvrdila neprikosnoveni status jedne od najvećih nogometnih nacija svijeta, pogledajmo samo uspjehe posljednjih dvadesetak godina – od 1998. kad je Hrvatska dogurala do slavnog trećeg mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj.
Strani mediji danima pišu zašto je lijepo biti Hrvat: 'Oni su kao bojni brod, iskovani u ratu za dom. Zato se ne predaju'
“Hrvatima u očima gori vatra, iskazuju beskrajnu volju i strast” – napisao je Bild, najnakladniji europski dnevni list ističući kako su hrvatski reprezentativci postali čudo jer su “požudni” (ustrajni do kraja i nikad ne razmišljaju o predaji), “iskreni” (izravni, autentični) i “srčani” (“Igrači slave s dječicom na igralištu”). Milijuni ljudi koji prate nogomet, od Aljaske do Novog Zelanda i od Ognjene zemlje do krajnjeg sjeveroistoka Rusije, bez obzira na njihovo obrazovanje i zanimanje, masovno su u internetske pretraživače upisivali pojam “Croatia” i pokušali doznati još ponešto o zemlji koja se plasirala u finale prvenstva. A svi koji se bave promocijom znaju da je danas u moru informacija, ponuda i reklama najteže se izboriti za nečiju pozornost, odnosno motivirati ga da sam počne istraživati o vama. Hrvatskoj je to, zahvaljujući našoj reprezentaciji, uspjelo. Do kraja prvenstva o Hrvatskoj je objavljeno više sadržaja nego tijekom 28 godina njezina postojanja.
Komentara 86
Imamo genetiku atleticara , vojnika i imamo srce borca. Nesto slicno sam kroz godine nekoliko puta napisao i svaki put mi se brisalo. Ostajem pri tome, dokaz je stvarnost a ne mitovi. Bili smo kroz stoljeca priznati kao ratnici, zaustavili smo Osmanlije, zaustavilo Tatare, Mongole i kada smo se borili za pogresne ideologije borili smo se jako dobro. Nije cudo da na nasoj granici zavrsava jedan svijet a nadrugoj strani zapocinje drugi. Sa nasih 4 miliuna smo netko i nesto u sportskom svijetu. Uz to smo uz sve nase mane jako miroljubiv narod. Uz sav nas nepodnosljivi kriminal smo ipak zemlja sa najmanjim kriminalitetom u Europi. A to vazi i posebno za nase gastarbajtere u inozemstvu. Na zapadu smo statisticki uvjek ispodprosjecno kriminalno i nadprosjecno konstruktivni. To je cinjenica. Ali onda ne cudi ljubomora i svojatanje nas kao naroda i pokusaji razjediniti nas.
Nije samo to upadalo u oči - nego je riječ o reprezentaciji koja je kompletno bljedolika, a za razliku od Njemačke, Švicarske, Francuske i dr. Što je trn u oku tamošnjim desnim krugovima. Dakle, mala država - i samo "njeni" momci igraju u reprezentaciji, a što s mnogima nije više slučaj. I zato su nam zavidni...
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Mi hrvati Herceg-Bosne dišemo i ginemo za Hrvatsku. Sretan i blagoslovljen Božić