Što se događa s rukometašima? Jedna Duvnjakova rečenica govori sve: 'Bilo me sram...'
Za sada nam je Lille, gdje se igra završnica rukometnog turnira, debelo u magli. Možda je i bolje da tamo ne odemo jer jednostavno nemamo kvalitetu da napravimo nešto veliko
Komentari 4
Tipično za naš mentalitet u sportu vodimo 1:0 (nogomet) ili vodimo 5:0 (rukomet) gotovo je. Pobijedili smo. Ne moramo više trčati, igrati. Protivnik će se povijediti sam. Konstantno se zaboravlja da je utakmica gotova kada sudac svira kraj.
Hrvatski rukomet vec godinama umire...sada mu dolazi kraj. Uvjek neki izgovori...a nikome se ne trci...ne znoji... Ugledajte se na Sloveniju. Imaju odlican nogomet, rukomet i kosarku. Trose se na terenu i igraju sa ponosom.
Ne igramo dobro protiv brzih ekipa. Izbornik treba ostati, ali moramo imati novu selekciju igrača i imati ideju brzine kao niti vodilje. Ideja je ono što igra primjerice Japan dovesti do limita. Kontra na kontru, trčanje protivniku u leđa, veoma kratki napadi, 3 poteza i šut.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Nitko tko prati rukomet nije očekivao nešto veliko od hrvatske reprezenracije. Nije to ta razina, već godinama. Polako slagat novu ekipu, drugačijeg mentalnog sklopa i igračke discipline. Uvijek možemo igrat dobar rukomet i to je OK. Premalu bazu, premalo struke i uvjeta imamo za biti u samom vrhu.