Što se događa s rukometašima? Jedna Duvnjakova rečenica govori sve: 'Bilo me sram...'
Za sada nam je Lille, gdje se igra završnica rukometnog turnira, debelo u magli. Možda je i bolje da tamo ne odemo jer jednostavno nemamo kvalitetu da napravimo nešto veliko
Komentari 4
Nitko tko prati rukomet nije očekivao nešto veliko od hrvatske reprezenracije. Nije to ta razina, već godinama. Polako slagat novu ekipu, drugačijeg mentalnog sklopa i igračke discipline. Uvijek možemo igrat dobar rukomet i to je OK. Premalu bazu, premalo struke i uvjeta imamo za biti u samom vrhu.
Ne igramo dobro protiv brzih ekipa. Izbornik treba ostati, ali moramo imati novu selekciju igrača i imati ideju brzine kao niti vodilje. Ideja je ono što igra primjerice Japan dovesti do limita. Kontra na kontru, trčanje protivniku u leđa, veoma kratki napadi, 3 poteza i šut.
Hrvatski rukomet vec godinama umire...sada mu dolazi kraj. Uvjek neki izgovori...a nikome se ne trci...ne znoji... Ugledajte se na Sloveniju. Imaju odlican nogomet, rukomet i kosarku. Trose se na terenu i igraju sa ponosom.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Tipično za naš mentalitet u sportu vodimo 1:0 (nogomet) ili vodimo 5:0 (rukomet) gotovo je. Pobijedili smo. Ne moramo više trčati, igrati. Protivnik će se povijediti sam. Konstantno se zaboravlja da je utakmica gotova kada sudac svira kraj.