Bivši vatreni Mario Stanić napisao je novu kolumnu za Igralište.hr. Ovoga puta tema mu je bila pjevanje himne na reprezentativnim utakmicama...
"Iznenadio me poziv novinarke iz Beograda. Žele čuti moje mišljenje o odlukama njihova izbornika gospodina Mihajlovića da igrači koji ne pjevaju svoju himnu i ne plješću na tuđu himnu neće biti pozivani u najbolju vrstu. Hm... i opet hmm... Pitanje prava i obaveza. Svatko ima pravo kao izbornik nametnuti pravilnik ponašanja bez obzira na to sviđalo se to ili ne velikoj većini.
Trener i izbornik nisam, ali da kojim slučajem jesam, onda sigurno preduvjet nastupanja u reprezentaciji ne bi bio pjevanje himne. Kako to uopće izgleda kad nekome naredite da pjeva himnu? Nije li to povređivanje unutarnjeg intimnog prostora koji pripada samo vama i vašoj slobodnoj volji?! Lijepo je vidjeti kad cijela momčad pjeva himnu, ali nema ništa loše u tome što netko ne pomiče usne... Nismo svi isti… netko pjeva u sebi, netko naglas, a netko je totalno odsutan… Ne izražava se svatko pjevanjem ili vikanjem...
Pokušavam se sjetiti svojih nastupa i moram vam reći da sam bio poprilično nestabilan pjevač. Nekada sam pjevao, ali većinom nisam – i što to onda znači? Znači li to da sam ja manji patriot? Znači li to da ne volim dovoljno Hrvatsku? Znači li to da sam na krivom putu i loše odgojen?
Ako ne pjevam himnu, ako se moje usne ne pomiču jer jednostavno nisam naučio pjevati naglas pred kamerom, što onda? Što ako ne pjevam himnu jer su mi se zaledile usne od prevelike doze adrenalina? Što ako ne pjevam himnu jer to sveto vrijeme ja koristim za zadnju psihičku pripremu za predstojeću tekmu? Što ako sam mišljenja da igrači svoju himnu pjevaju ponašanjem i izgaranjem na terenu i van terena, a ne pomicanjem usana i proizvodnjom decibela? Konačno, ja pjevam samo kad sam opušten, a govorimo o trenucima krajnje napetosti…
Ljudi moji, to je tako individualna stvar da je nezahvalno tražiti od nekoga da se ponaša u skladu s vašim razmišljanjem. Recimo, ja nisam mogao zaspati nakon utakmice, dok mnogi igrači ne mogu zaspati prije utakmice… to je individualna stvar kao i pjevanje himne."
Cijelu kolumnu možete pročitati OVDJE!
Bivsi nogometasi Stanic&Bajcetic fenomenalni i misaono zdravi mladi ljudi i sportisti. U svakom slucaju ljudi koje mladost treba uzeti za primjer kako se zrelo, nicim neoptereceno i pametno razmislja. I inteligentni mladi covjek tenisac Novak Djokovic mladima svakako treba sluziti kao zivotni orijentir i uzor.