Srpski mit kako Hrvatsku sustiže prokletstvo: 'Ono cvijeće smo simbolično ostavili na postolju'
U filmu srpskog dokumentarista o Eurobasketu 1995. problematizira se i odlazak hrvatskih košarkaša s postolja, prije no što će se svirati "Hej, Slaveni". Himnu pod čijim ehom su se pravdala razaranja i ubijanja po Hrvatskoj naši košarkaši nisu htjeli slušati i to je u tom trenutku bila čak i razumljiva odluka, tko god da ju je donio. A donesena je, navodno, u Uredu predsjednika Franje Tuđmana i teško je povjerovati da je bila spontana.
Komentari 7
Slazem se da tko ne prizna pobjednika, ne zasluzuje da bude pobjednik
Nije trebalo otići. Nepromišljen potez. Ako je od Tuđmana stigla naredba onda je čovjek stvarno bio ograničen. Politički je bolje otrpiti himnu, rukovati se s pobjednicima i sve je gotovo za 4 minute. Ovako je sramota vječna. Pogotovo jer je to bio zadnji vlak košarke u Hrvatskoj.
Je je baš zbog toga cviječa na postolju je propala košarka. Ovo je na razini Babe Vange .
Donesi kuci zlato sto se zlati.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
da smo bili prvaci, ostali bi. ponijeli smo se kao luzeri, i nema tu neke karme, prokletstva. jednostavno nismo pametno ulagali u košarku, zapostavili rad sa mladima, uništili inkubatore koji su bili generatori mladih košarkaša, pustili da novosel i njegovi frendovi po lokalnim centrima preuzmu klubove, kad su ih izmuzli, otišli, a klubovi propali. bez jakih sponzora nema košarke, a državi nije core biznis sport, pa da baca novac u profi sportaše. bez rezultata nema ni navijača, ni interesa medija, sponzora, naša košarka je ostala na par entuzijasta koji podupiru par klubova, sve ostalo je jad i bijeda. fiba je izgubila protiv nba, i omogućila da se nba bogati, a reprezentacije da ovise o milostinji iz nba, hoće li ili neće pustiti igrača.