Za razliku od nas Hrvata koji to, nažalost, nismo, Srbi su košarkaška nacija. Ne vidi se to samo po rezultatima u posljednjih 20-ak godina (svjetski prvaci 1998. i 2002.) i po aktualnom svjetskom srebru (izgubili u finalu od SAD-a 139:92), s jednako jakom momčadi kao što je hrvatska, već po mnogočemu drugome. A početkom 90-ih, nakon razdvajanja, imali smo jednake startne pozicije. Štoviše, bili smo u prednosti jer su oni bili pod sankcijama pa ih nije bilo na tri velika natjecanja – Olimpijskim igrama 1992., Europskom prvenstvu 1993. i Svjetskom prvenstvu 1994. Nažalost, kada smo trebali prestati živjeti od jugobaštine i početi proizvoditi, košarkaški smo krahirali. Zašto je tome tako?
Ako se već i nama i njima rađaju jednako talentirana djeca, Srbi ih bolje pretvaraju u kompetitivne seniore. Vidjeli ste kako su u Španjolskoj igrali naši (sastav sa 10 internacionalaca), a kako su oni grizli parket s čak šest igrača koji su lani igrali u domaćoj ligi. Uspijeva im to jer su bolje organizirani, imaju kvalitetnije košarkaške učitelje i bolje seniorske trenere. A i hrabriji su kada je u pitanju forsiranje mladih igrača. Kod njih je košarka nešto više od sporta. Vidi se to po još jednom detalju. Pogledajte samo gdje su njihove košarkaške legende. Saša Đorđević je izbornik, Dejan Bodiroga je dopredsjednik Saveza, a Vlade Divac je predsjednik nacionalnog olimpijskog odbora i stalno su uz reprezentaciju. A naši? Oni su daleko od svega. Što svojom voljom, što voljom onih koji se boje njihove karizme, koji strahuju za svoju krunu. Tako Dino Rađa više i ne ide na košarkaške utakmice, Toni Kukoč od svršetka NBA karijere živi u Chicagu, a razočarani Stojko Vranković odselio se na Floridu.
Svi oni, kao članovi generacije '92., pokušali su nešto promijeniti, ali su grubo odbijeni, reklo bi se i ismijani od HKS-ovih sitnoposjedničkih glasača jer su zagovarali više demokratičnosti u hrvatskom košarkaškom sustavu.
Sada kada vidi da je vrag odnio šalu, predsjednik HKS-a i košarkaški apsolutist Danko Radić čak i priziva Kukoča, priželjkuje Perasovića i govori da je Aci Petroviću i generaciji '92. sve oprošteno. No, ključno je tu pitanje možemo li svi mi košarkaški zaljubljenici oprostiti njemu.
>>Skansi: Kukoč ima najveće iskustvo, može biti izbornik
>>Perasović ne može, Novosel bi Acu, Kukoč se nudi...
Tako oni isto pišu o nama kad je riječ o nogometu, rukometu...pa ne možemo svi biti u svemu najbolji...