Slaven Bilić je odlučio. Ima svoja 23 plus 2 nogometaša za
Euro, ima tri mušketira u stožeru, udarnu jedanaestoricu,
ima viziju igre. U svima plamti srce vatreno, a snovi su vezani jedino
uz Beč i Basel gdje će se krojiti novi europski nogometni poredak. U
prve tri etape na putu mu stoji domaćin Josef Hickersberger,
talentirani Joacim Löw i stari nizozemski fakin Leo
Bennhakker. Austrija može biti nezgodna, ali koga ćemo pobijediti ako
ne nju. Nijemci su uvijek Nijemci, jaki, tvrdi, a po meni –
“mina” bi se mogla skrivati u Varšavi.
Poljska u mome srcu, u mome srcu mazurka, Poljska nikad, Poljska nikad
nije dala kvislinga – pjevušio sam zabranjeni, a
tako duboki hit nezaboravnog Štulića šetajući
varšavskim ulicama. Da, ali Poljska nikad nije dala ni
velikog trenera. Bili su treći na svijetu '74., ali tko se sjeća
izbornika Gorskog.
Kazimierz Deyna, Gregorz Lato, Andrzey Szarmach bili su veliki junaci
tog njemačkog ljeta. Bio je to poljski bljesak, nakon 30 godina počeli
su se ponovno buditi. Engel i Janas pronašli su SP, ali se
brzo ugasili, a onda je buknuo korupcijski skandal, 200 ljudi izbačeno
je iz nogometa. Predsjednik saveza Listkiewicz počeo je čistiti
“korov”, a vjerovao je da Bennhakker može vratiti
nadu u poljsku “pilku nožnu”.
Sjedio sam za stolom s Jerziyem Engelom, izbornikom koji nije uspio na
SP-u u Japanu i Južnoj Koreji. Očekivao sam da nešto kaže
protiv Bennhakkera, jer domaći treneri nikad nisu voljeli strance, no
Engel me iznenadio:
– Bennhakker je u ovom trenutku naš 'najbolji
igrač’. Ima golemo iskustvo, puno zna o nogometu, a dao je
momčadi malo nizozemske hladnoće, dosta drskosti i puno discipline. Dao
je ono što je nama Poljacima oduvijek nedostajalo,
što može igrače držati čvrstima i na okupu tijekom cijelog
turnira.
Neosporno je Leo velik trener, to, uostalom, govore i njegovi
rezultati. Pobijedio je velikog Brazilca Scolarija u kvalifikacijama,
Poljaci su Portugalcima održali taktičku lekciju te pokazali da
sazrijevaju u ozbiljnu reprezentaciju. Poljski navijač odmah se
zaljubio u Lea, skandiranje izborniku pred ispunjenim tribinama sada je
već dio rituala za vrijeme svake reprezentativne utakmice.
No, nije ni Bennhakkeru lako. Ima deset hrabrih šljakera
koji mogu trčati tri dana i tri noći, jednog sumnjivog Brazilca koji
trenutačno izgleda kao ispuhani balon. Ima iza sebe 40 milijuna fanova
te žar koji momčad zna pretvoriti u pozitivan plamen. Da je od krvi i
mesa, otkrio je kada se zagledao u 35 godina mlađu prevoditeljicu zbog
koje je navodno kupio stan na varšavskom trgu Tri križa.
Nisu ga još uhvatili kao Erikssona spuštenih
hlača, a trenutačno ih samo zanima što stari hofirant može
učiniti u Austriji.
Pred očima vidim Guusa Hiddinka, također Nizozemca, koji je,
doduše, bolji trener, ali vidim i slomljenu Kranjčarovu
vojsku u Stuttgartu s jednom slično skromnom reprezentacijom kakva je
bila Australija. I zbog svega, čuvaj se, Slavene, tog ukletog Holandeza
jer je uspio probuditi u Poljacima vjeru, jer ih je podignuo 200 posto,
jer je pokazao da zna. Uz travnjak, ali i izvan njega!
TOČKA NA I
