Bilo je to ljeto 2015. godine, a Dimitri Payet, igrač tada relativno nepoznat široj svjetskoj nogometnoj publici (iako je bio jedan od najboljih asistenata francuske lige), došao je u ured vodećih ljudi kluba i hladno im rekao:
"Odlazim u West Ham, sve sam već dogovorio, ne možete učiniti ništa da se predomislim. Samo se morate dogovoriti oko odštete", rekao je nogometaš šokiranim čelnicima koji su ga prvo željeli kazniti, ali onda su shvatili da nema smisla pa su mu ipak dali zeleno svjetlo za odlazak. Samo nekoliko dana poslije u svečanom salonu West Hama potpisivao se ugovor, a bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić zadovoljno je trljao ruke, svjestan da je za relativno malih 15 milijuna eura dobio velikog igrača. Godinu i pol nakon toga, situacija je suprotna. Ovoga puta Payet je hladno otkantao čekićare i rekao da se vraća u Marseille. Zabio je tako nož u leđa Slavenu Biliću, razočarao ga kao nitko u životu. Da bi se shvatilo zbog čega je to tako, važno je ispričati sve što se događalo između ova dva opisana događaja.
Dramatična priča o Biliću i Payetu počela je već 2014. godine. Bilić je već tada znao za Payeta i pokušao ga dovesti u Bešiktaš, ali mu je Francuz poručio da nema namjeru ići u Tursku. Kad je Slaven otišao u Englesku, to se promijenilo i Payet mu je brzo izrekao sudbonosno "da".
– U West Ham došao sam isključivo zbog Bilića. On je odličan menadžer, razumije nogomet i želim biti dio njegova projekta. Uvjerio me da je ovo odličan potez, sipao je bombone iz usta Payet i vrlo brzo oduševio na terenu. U prvoj sezoni na Upton Parku odigrao je maestralno i predvodio momčad do osvajanja rekordnog broja bodova u povijesti (15 golova i 17 asistencija u svim natjecanjima). Bilić mu je pak tepao iz kola u kolo, o njemu je govorio biranim riječima i javno svim zainteresiranim klubovima govorio da ne postoji novac za koji bi ga prodao.
– Nisam vidio mnogo boljih igrača od njega. On uz kreaciju radi i onaj prljavi posao, a od igrača koje sam trenirao, Payet je s loptom na razini Luke Modrića. Moram upisati tečaj poezije da bih mogao opisati njegovu važnost za nas – opisivao ga je Bilić.
Da bi prije ljeta odbili sve potencijalne kupce, čelnici kluba u veljači 2016., samo sedam mjeseci od njegova dolaska, ponudili su mu novi, petogodišnji ugovor i znatno povisili primanja.
"Kažem i ponavljam svima, ponosan sam što sam igrač West Hama, on je moja budućnost i nadam se da ću tu igrati još mnogo godina", napisao je tada na Twitteru Payet, i ne znajući da će mu se samo 11 mjeseci poslije ta izjava vratiti poput bumeranga jer sad ga svi s pravom nazivaju – lažljivcem.
Na kraju te prve sezone u West Hamu, Payet je na klupskoj svečanosti dobio nagrade za najboljeg igrača u čak pet kategorija. U trenutku u kojem je Francuz primao nagradu, Bilić mu se još jednom naklonio, pokrenuo je pjesmu "We've got Payet" (Mi imamo Payeta) koju je nakon toga zapjevala cijela dvorana. Nane je time poručio: "Nisam ja glavni razlog našeg uspjeha, Dimitri je taj".
Kao kruna cijele sezone Payetu je došao nastup na Euru pred domaćom publikom u Francuskoj i osvajanje srebra. Iako je povremeno nastupao za reprezentaciju od 2010. godine, tek tada je postao član udarne postave i jedan od glavnih igrača. Igrač koji je s 18 godina još radio u butiku i nije uopće znao hoće li se profesionalno baviti nogometom, proživljavao je tada svoje zlatne trenutke i ispunjavao svoj san. Kad je zabio Rumunjima, nije mogao suspregnuti osjećaje pa je na terenu zaplakao od sreće. Gol Albaniji pak je dirnuo Bilića koji je radio kao stručni sukomentator pa se od sreće popeo na stol i zaplesao usred emisije uživo. Činilo se da njihova ljubav iz dana u dan raste, ali kasnije se uspostavilo da je upravo tada dosegnula svoj zenit. Nakon toga Payet se "ohladio", na terenu je postao neprepoznatljiv. Više nije igrao s istim žarom, nije emotivno slavio golove suigrača, a njegov učinak bio je znatno skromniji nego prije, što se odrazilo i na rezultate momčadi koja je u jednom trenutku došla u zonu ispadanja. Bilić ga je i u tim trenucima hvalio i branio, ali u prosincu je i on počeo shvaćati da se kraj bliži. Francuz je počeo javno iskazivati nezadovoljstvo, a sve je kulminiralo početkom 2017. kada je Bilić na konferenciji tužnim glasom rekao:
– Payet više ne želi igrati za nas!
Kaznio ga je razočarani Bilić s 250 tisuća eura i preselio u drugu momčad, nadajući se da će se ovaj opametiti, ali to se nije dogodilo. Payet je ustrajao na tome da ga se proda, a West Ham je to nakraju i morao napraviti jer nitkom ne odgovara imati nezadovoljnog igrača u svlačionici. Payetu se tako u samo nekoliko mjeseci sve okrenulo naglavačke, a od miljenika navijača postao je izdajnik. Pale se njegovi dresovi, a ima i onih koji su se okrenuli nasilju pa mu razbijaju automobil, prozore na stanu... I suigrači su mu okrenuli leđa, više ga nisu zvali na zajedničke večere i izbacili su ga iz svoje grupe na WhatsAppu. No, njega to ne pogađa previše, ima on iskustva. Slične stvari napravio je Nantesu 2007. godine, a četiri godine kasnije St. Etienneu. A kako je otišao iz Marseillea, već smo opisali.
Na kraju svega, rastanak je bio neminovan, a on će najviše pogoditi Bilića. Jer, dok je on ulagao u njihovu ljubav i davao cijeloga sebe, Payetu je to, pokazalo se, bio "provod za jednu noć".
i dalje se ne mogu prestati smijati čitajući ovaj naslov, ovaj novinar iznosi takve detalje kao da je čitav život najbolji prijatelj od Bilića. ovo je fakat dno novinarstva, kaj je najbolje nema čovjeka koji žali za nezahvalnim izdajnikom, a ovo piskaralo priča o poniženju???? a nije ponizio ni izdao sve navijače? suigrače? upravu kluba?