Glavna zvijezda među novouvrštenicima u Fibinu Kuću slavnih ovih dana u Lilleu bio je Šarunas Marčulionis (51), svojedobno prvi Litavac u NBA ligi (Warriors, Sonics, Kings, Nuggets). Šaras je bio snažan i prodoran ljevoruki branič koji je 2014. izabran i u američku Kuću slavnih koji je s Litvom osvojio dvije olimpijske bronce i jedno europsko srebro i koji danas kroz svoju školu u Vilniusu izbacuje buduće reprezentativce.
Prati ih 8000 navijača
- U Sloveniji, prije dvije godine, imali smo pola reprezentativaca iz naše škole, no na ovom prvenstvu nema braće Lavrinovič, kao ni Pociusa, Jasaitisa i Gecevičiusa. U ovoj momčadi su moji samo Kuzminskas i Kavaliauskas. Ova reprezentacija igra sjajnu obranu, a i sjajno trče. Da smo mi imali takav pritisak medija i navijača, i mi bismo brže trčali, no u to vrijeme nije bilo ovakvog praćenja niti smo imali iza sebe i po 8000 navijača izvan Litve. Naše je kretanje po terenu bila šetnja u usporedbi s ovim momcima. Mi nismo tako žestoko radili kao danas Valančiunas, Mačiulis i društvo.
S tvrdnjom da je on bio član najveće litavske reprezentacije ikad (Sabonis, Kurtinaitis, Homičus...) neće se složiti.
- Mi nismo najbolji jer te 1995. u Ateni nismo osvojili zlato, a Jasikevičius, Macijauskas, Šiškauskas, Songaila i društvo u tome su uspjeli 2003. u Švedskoj.
No, Šaras je ponosan na nešto drugo.
- Ponosan sam na 1992., na godine tranzicije kada smo i mi igrači skupljali novac za potrebe reprezentacije. To je nezaboravno.
Finalnu utakmicu protiv SR Jugoslavije iz 1995., prožetu nizom spornih odluka na litavsku štetu, Marčulionis i danas pamti.
- Istina je da nakon što je prošlo 20 godina bolje spavam, no i dalje ne mogu zaboraviti tu utakmicu.
Jednom prilikom, za razgovora u Vilniusu, priznao nam je da je malo nedostajalo da i oni napuste postolje, kao što su to učinili Hrvati.
- Prišao mi je tada Dino Rađa i predložio da i mi odemo s postolja. Razmišljali smo malo o tome i odustali. Hrvati su ipak imali jači razlog od nas jer mi smo tada bili nezadovoljni jedino suđenjem.
Okrenulo se puno toga i kod Hrvatske, otkako je svojevoljno sišla s medaljaškog postolja, a Šaras se neugodno iznenadio s nastupom selekcije Velimira Perasovića.
Iza željezne zavjese
- S obzirom kako je Hrvatska igrala u pripremnim utakmicama, ja sam iznenađen što Hrvatska nije ušla među četiri najbolje reprezentacije.
Hrvatska, nažalost, nije bila dorasla čeških fizikalcima pa je Šarunas na tu temu ustvrdio:
- Europska košarka je danas puno više fizička nego u moje vrijeme. Danas se u reketu puno više udara. NBA košarka je pak bila fizička u u moje vrijeme kada su me tukli Mason, Oakley, Lambier, ali i danas je. Sjećam se jedne moje gadne ozljede vrata kada me, nakon jednog prodora, u reketu sastavio Benoit Benjamin.
Tada je, zacijelo, bilo i puno teže zakoračiti u NBA.
- Mi smo tada živjeli iza željezne zavjese i nismo znali kako se trenira u Americi. Današnjim Europljanima to je puno lakše.
>>Hrvatskoj ipak tračak nade da može na Olimpijske igre
koji je ovo igrač bio, čak sam ga se više plašio od sabonisa kad su igrali protiv nas