S Draženom u automobilu smo se zabili u Ladu novosadskih registracija. Bili smo u šoku, a onda vidjeli tko izlazi...
– U Vodicama smo ušli u križanje za koje smo mislili da mi imamo prednost, ali ga nismo imali pa smo se zabili, bočno, u Ladu novosadskih registarskih oznaka. Bili smo u šoku, nas dva smo se tresli, ne znajući što će sada biti. A iz Lade ih je izašlo osmero, sve mladi ljudi i kada su oni vidjeli tko ih je udario, a srećom nitko nije stradao, nastalo je veselje – rekao je Neven Spahija
Komentari 3
Osim što sam Dražena u živo gledao bezbroj puta u Domu sportova, jednom sam ga vidio na nekoj Dinamovoj utakmici. Nevažna tekma, poluprazni Zapad, a Dražen preko ramena ogrnut crvenom vestom, priča s prijateljem, ono baš ozbiljan razgovor. Ja sam sjedio dva, tri reda iznad njih. U tih 20 minuta prije početka tekme, prišlo mu je bar 30oro djece s papirićima i olovkama, tražeći autogram. I poslije, kad je tekma počela, dolazili su klinci. I nikog, ama baš ni jednog nije odbio, već im se strpljivo i s osmjehom, potpisivao i potpisivao....Eto, i to je bio Dražen Petrović. Jedan i jedini.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Što je, zapravo, najveće nasljeđe?- nema ga, jer u Hrvatskoj nema više košarke. klubovi koji su od 1980-1990 osvojili 5 titula prvaka Europe su izbrisani, repka je 17. u Europi, javni interes Hrvatica i Hrvata je ispod rejtinga sdp-a. nijeje ostalo definitivno nič, ni od njega, ni od Kreše, ni od pustih splićana iz generacije 1970ih. Sustav se raspao.