Hrvatska bajkovita igra na rukometnom EP-u je završena. Nakon sjajnih izvedbi protiv Islanda i Makedonije “snjeguljicu” je grubo prizemljila Francuska pobijedivši sa 32:24, u drugoj utakmici drugog kruga. Ovim porazom, koji je usput najveći koji je doživjela Hrvatska od ovog suparnika u 21 međusobnoj utakmici, Hrvatskoj ostaje teorija za polufinale. Francuska bi trebala izgubiti od Norveške, a mi bi trebali pobijediti Poljsku s pet pogodaka razlike. Takvu bajku ne bi napisala ni braća Grimm. Dakle, naša realnost je nadmetanje za sedmo mjesto. To bi značilo da bi to bio najgori plasman rukometaša Hrvatske od 2002. do danas. I ovo je već treće veliko natjecanje u nizu na kojem nismo osvojili medalju.
Zašto smo se izgubili?
- Mi smo ovdje došli stvarati momčad za EP kojem smo domaćini 2018. godine. Nisam siguran hoćemo li izboriti nastup na OI u Riju jer ćemo u kvalifikacijama imati sigurno dvije europske momčadi. Cilj je plasirati se na SP 2017. godine, a onda napasti medalju 2018. godine – rekao je Željko Babić, izbornik Hrvatske.
Kada bi netko potpisao da će Hrvatska osvojiti zlato na EP-u 2018. godine onda bi čovjek još nekako pretrpio sljedeće dvije posne godine. Ali, Hrvatska sigurno ima momčad koja se na svakom natjecanju može nadmetati za medalju. Samo je pitanje da li trenutno imamo izbornika koji se može nositi s takvim pritiskom.
- Zašto smo izgubili? Jednostavno je Francuska bila bolja, bili su fizički jači i brži – rekao je sa smiješkom na licu izbornik.
To samo u prijevodu znači da smo se predali unaprijed. Sve ono što nas je krasilo u posljednje dvije utakmice nestalo je kao da je netko spužvom obrisao školsku ploču. Obrana nam se raspala u 10. minuti, u napadu nismo imali ideje, a kad je naš igrač nekim čudom prošao obranu tu je bio Omeyer. Abalo i Sorhaindo su nam u napadu radili što su htjeli. I bez obzira što na ovom turniru Claude Onesta, izbornik Francuske, nema dugačku klupu zbog brojnih ozljeda, prva sedmorka iznijela je 50 minuta teret gotovo bez zamjene. Mijenjao se samo kružni napadač. I to je to. Da li je moguće da ćemo za pobjedu nad Francuskom morati čekati da svi ovi koji su nas jučer pobijedili odu u mirovinu. A pobijedili su nas dečki iznad 30 godina – Omeyer (40), Narcisse (37), Abalo (32), Sorhaindo (32), Guigou (34) i Nikola Karabatić (30).
- I nas je stigao umor – još je rekao Babić.
Nas, koji smo puno puno mlađi? Zar je moguće? Kako nas je to stigao umor kada smo Island i Makedoniju lakoćom pretrčali odmarajući pritom Duvnjaka, Kopljara i ostale. Više od umora, čini nam se da je problem bio u nemoći pred obranom protiv koje se nismo očigledno najbolje pripremili, nemoć pred Omeyerom koji je Hrvatima sad više nego očigledno “crna mačka”.
- Nije možda trebala biti ovako velika razlika. Obrana je bila lošiji dio momčadi, ali nije štimalo ni u napadu gdje je inicijativu pokazivao samo Slišković. Svaku našu pogrešku u napadu, a bilo ih je, oni su kaznili pogotkom – još je rekao Babić.
Uz slabu obranu naravno da se naši vratari nisu mogli previše proslaviti. Opet, možda da su imali koju obranu više ne bi bilo zgorega. I što sada izborniče?
Je li Babić taj?
- Plan je pobijediti Poljsku i onda u još jednoj utakmici dati priliku ovoj mladosti – zaključio je Babić.
Premda je ovim visokim porazom dao na razmišljanje je li on taj, je li on materijal za ozbiljne stvari, ima još dvije prilike da dokaže da se na njega ipak može računati. Barem do kvalifikacijskog turnira za Rio. Lijepo je ovdje bilo vidjeti neke naše nove, mlade, igrače, lijepo je znati da doma još imamo Stepančića, Pavlovića, Obranovića, Mandalinića. Mi smo izabrali put da se potpuno pomladimo. Francuzi se drže drugog puta – igraju najbolji bez obzira na godine. I tako to rade od 2006. godine, a medalje se samo gomilaju.
>> U nekim trenucima utakmica je izgledala kao utrka 'fiće' i 'porschea'
Koji su to stručnjaci Babić, Tucak, Čačić jadna nam majka....