Hrvatske tekvondašice osvojile su tri zlata u gradu u kojem je prije dvije godine jedna od naših najboljih pjevačica Nina Badrić ostala miljama daleko do pobjedničkog postolja. I dok smo Eurosongu ionako već godinama loši, u ovom smo mladom olimpijskom sportu sve bolji i bolji. Zapravo, toliko smo dobri da je Hrvatska u Azerbajdžanu, osim za najbolju žensku vrstu, osvojila pehar i za ukupnog pobjednika Europskog prvenstva po zbiru svih medalja.
Prvi bez olimpijskog centra
Tri zlata, dva srebra i bronca stavili su Hrvatsku ispred sportskih velesila kao što su Rusija i Francuska pa je po okončanju prvenstva predsjednik HTS-a prof. dr. Franjo Prot morao kolegama objašnjavati to čudo:
– Većinom su me pitali koliko olimpijskih centara imamo, a nemamo nijedan. A Francuzi imaju čak tri centra samo za te-kvon-do.
Da “nije u šoldima sve”, pokazali su sestre Zaninović, Iva Radoš, Marina Sumić, Mateja Kunović i Vedran Golec. To s kakvim proračunima raspolažu Britanci (imali su 9 milijuna eura za OI) ili Turci (4 milijuna), to Hrvati mogu samo sanjati. A o državnim nagradama za pojedince da i ne govorimo.
Četverostruki europski prvak Servet Tazegul požalio se u Bakuu da su mu smanjili državnu nagradu za prvo mjesto sa 130 na 40 tisuća eura. No, i tih 40.000 eura koliko će Servet dobiti za ovo posljednje zlato nešto je što sestre Zaninović (imaju 10 medalja s velikih natjecanja) mogu zaraditi jedino uz 10 naslova prvakinja Europe jer one će za isti uspjeh dobiti svaka po 4.000 eura.
Sestre Zaninović su te koje postavljaju standarde u pristupu sportu. One se kao sportašice daju više od ostalih, one su spremne po cijeli dan sjediti u dvorani i analizirati borbe sa svojim trenerom Tonijem Tomasom. On je pak čovjek nevjerojatna elana i vrlo dobrih procjena koji se bavi sadržajima bitnim za uspjeh. On je osoba bez formalne izobrazbe i obrazovao se sam. Radi toliko puno i dobro da ga većina trenera ne može slijediti. Upravo je on te-kvon-do učinio najmasovnijim sportom u Splitu – kazao je Prot.
Dosad 46 europskih odličja
A rezultatski je sve krenulo 1992. u Valenciji gdje je prvu i tada jedinu medalju na EP osvojio Ivan Radoš, otac senzacionalne europske prvakinje Ive Radoš. Otkako je postala neovisnom, Hrvatska je u te-kvon-dou dosad osvojila čak 46 europskih medalja, što je domet kojim se ne može pohvaliti nijedan drugi olimpijski sport.
Za prošlu godinu Hrvatski te-kvon-do savez od HOO-a trebao je dobiti 2,17 milijuna kuna, što je deseti proračun u hrvatskoj sportskoj obitelji. Više su trebali dobiti skijanje (7,37), rukomet (6,63), košarka (4,81), veslanje (3,75), atletika (3,57), vaterpolo (3,34), streljaštvo (2,78), jedrenje (2,73) i stolni tenis (2,19), a tekvondaši su negdje u rangu s plivanjem (2,07) i odbojkom (2,02) od kojih su puno uspješniji.
Takav status te-kvon-doa trebao bi se uskoro promijeniti jer HOO-ova radna skupina za novu kategorizaciju sportova stavlja ovaj sport na drugo mjesto, odmah iza atletike.
