Ni ovaj put hrvatski karataši i karatašice nisu iznevjerili. Ni ovo Svjetsko prvenstvo nije proteklo bez Hrvata na medaljaškom postolju. U Dubaiju su osvojene dvije brončane medalje – a osvojili su ih teškaš Anđelo Kvesić (+ 84 kg) i teškašica Lucija Lesjak (+ 68 kg) – a da je bilo malo više sportske sreće, možda bi se netko od njih dvoje danas zvao i svjetskim prvakom.
Ivan ide na operaciju ramena
Isto tako, da je dosadašnji svjetski poluteškaški prvak Ivan Kvesić (84 kg) bio iole zdraviji (a početkom prosinca čeka ga operacija ramena), hrvatska bi berba zacijelo bila bogatija. A ovaj 25-godišnjak nastupio je bez svog glavnog oružja, bez prednjeg lijevog direkta, “kizami tsukija”, pa je njegovo peto mjesto završetak godine u kojoj ga sportska sreća baš i nije mazila. Naime, Ivan je u 2021. izgubio čak tri borbe koje su mu mogle donijeti broncu pa tako i ovu protiv Francuza Jessieja Da Coste (2:4):
– Svaki put je bilo blizu. Nekako sam vjerovao da se sav taj trud na kraju godine isplatiti. Na koncu sam peti što nije loš rezultat, no mene samo medalje zadovoljavaju. Što je, tu je, nisam osvojio, idemo dalje – kazao je kolegi Lovorku Magdiću s Hrvatskog radija nemalo razočarani Ivan koji ni ovaj put, kao ni u Tokiju, nije krio svoje suze:
– Moj protivnik iskoristio je situaciju, to jest to što ja nisam uspio doći na ovo natjecanje u svom najboljem izdanju. Ja sam bolji borac, no ovo nije bila ni sjena mojih najboljih nastupa. Nije realno da izgubim od Da Coste, bolji sam, no on je iskoristio svoju priliku i zasluženo osvojio broncu. Idem sada na operaciju, oporaviti se od zahvata i spremiti se što bolje za sljedeću sezonu.
Zasuzio je Ivan zacijelo i zbog toga što je jako puno uložio u ovaj nastup, a vjerojatno i zbog toga što zna da je pred njim operacija s dugotrajnom rehabilitacijom pa je upitno hoće li se stići pripremiti za sljedeće veliko natjecanje, a to je Europsko prvenstvo 2022. godine. Utjeha mu nije bila ni činjenica da je Egipćanin Badawy, koji ga je pobijedio u prvom kolu, na koncu postao i svjetski prvak, no da bi u obitelji Kvesić i njihovu klubu Hercegovina Zagreb ovom prilikom imali razloga za slavlje, pobrinuo se stariji brat Anđelo (26). A on je novom svjetskom broncom – prvu je osvojio 2016. na SP-u u Linzu – dokazao da pripada svjetskom vrhu. Učinio je to uvjerljivom pobjedom nad tamnoputim Španjolcem Babacarom (5:0) začinjenim jednim čišćenjem i zakucavanjem protivnika.
– Nakon što sam na posljednjem EP-u napravio neke propuste, opet sam uspio osvojiti svjetsku medalju koju sam toliko želio i za koju sam toliko puno radio.
Anđelo je, zapravo, još od početka ovog tisućljeća i Juniora Lefevrea, Belgijca pod hrvatskom zastavom, prvi hrvatski karataš s dvije medalje na svjetskim prvenstvima.
– Ja posebno volim nastupati na svjetskim prvenstvima. Tu imam najveću motivaciju da potvrdim da sam svjetska klasa. Mislim da sam postao kompletan borac jer radim ruke, noge, rušenja, no ima tu još mjesta za napredak. Pravi su šampioni oni koji ne bljesnu samo jednom nego mogu postizati rezultate u kontinuitetu. Neću na ovome stati, cilj mi je postati prvak Europe i svijeta.
Vjerojatno iste ciljeve ima i 21-godišnja Međimurka Lucija Lesjak koja je dan prije bila jedna od tragičarki u nastupu hrvatske borbene ekipe u repasažu protiv Kolumbije. Naime, Lucija je u posljednjih 40-ak sekundi ispustila vodstvo od 5:3 i izgubila s 5:6 što, srećom, nije utjecalo na njeno samopouzdanje u borbi za broncu protiv Čehinje Sachove (3:2).
– Stvarno smo imale ogromnu priliku za osvojiti ekipnu medalju, no prokockale smo je. Trebalo je sve zaboraviti što prije, a ja sam to i uspjela. Bila bi ogromna šteta potratiti ovakvu priliku zbog nečeg što je prošlo.
Mislim da mogu i više od toga
I nije je potratila. Štoviše, u borbi protiv poznate suparnice prva je povela, što je značilo prednost za slučaj da borba završi remijem.
– Trebat će mi vremena da shvatim što se sve ovdje dogodilo, no ja vjerujem da kao seniorka mogu i više od ovoga.
Iskusila je Luca već kako to izgleda slušati hrvatsku himnu sebi u čast jer je prije dvije godine bila mlađeseniorska prvakinja svijeta.
– Uh, nakon niza petih mjesta na svjetskim i europskim mlađeuzrasnim prvenstvima to mi je bila jako važna medalja, pokazatelj da vrijedim puno više od tih petih mjesta.A da je Lucija nemali kapacitet, govori i to da je redovna studentica na zagrebačkom Medicinskom fakultetu čemu se mnogi ne mogu načuditi.
– Uvijek vam je to priča o organizaciji vremena. Puno se trudim, ponekad malo spavam i zasad je sve u redu – kazala je brončana Lucija.
