Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 107
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
TUŽNA VIJEST

Preminuo je Ćiro Blažević, otišao je dan prije 88. rođendana

Ćiro Blažević
Foto: Armin Durgut/Pixsell
1/8
08.02.2023.
u 07:32

Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost

Stigla je tužna vijest za Hrvatsku i naš sport - preminuo je legendarni trener Miroslav Ćiro Blažević. Ćiro se već dulje vrijeme borio s rakom prostate i sada je, nažalost, tu bitku izgubio. Sutra je trebao proslaviti 88. rođendan.

Informaciju o odlasku Ćire doznali smo iz najužih krugova njegove obitelji. Legendarni trener preminuo je jutros u bolnici u Zajčevoj nakon što mu se sinoć stanje pogoršalo i hitna je došla po njega.

Miroslav Blažević rođen je 9. veljače 1935. godine u Dolcu na Lašvi, kao osmo, najmlađe dijete Katarine Blažević (rođene Matovinović) i Mate Blaževića. Njihovo prvo dvoje djece Ivica i Marica, o kojima roditelji ostaloj djeci nisu puno govorila, umrla su u dobi od nekoliko mjeseci od španjolske gripe, a Miroslav je imao i sestre Jelenu (rođ. 1922.) i Dragicu (1926.), braću Antu (1923.) i Joška (1927.), a starija sestra Jozefina (1933.) živi u Zagrebu.

GALERIJA: PRISJETIMO SE FOTOGRAFIJA ĆIRE BLAŽEVIĆA, TRENERA SVIH TRENERA

Ćiro Blažević
1/37

Miroslav je kao petogodišnjak na jednoj zabavi u travničkom Hrvatskom domu dobio nadimak Ćiro, po lutki trbuhozborcu, što je ražalostilo njegovu majku, jer je njezin najmlađi sin za nju oduvijek bio Braco, s obzirom da je Seku već imala, Miroslavovu dvije godine stariju sestru Jozefinu.

Ćiro je od malih nogu pokazivao interes prema sportu, pa se počeo baviti skijaškim trčanjem. Kao 15-godišnjak nastupio je na republičkom prvenstvu na Jahorini, a 1952. na državnom prvenstvu na slovenskom Pohorju u utrci na šest kilometara bio je pobjednik u konkurenciji mlađih omladinaca. To je bila prva titula za jednoga natjecatelja iz BiH, a Ćiro je u utrci nadmašio favoriziranoga Slovenca Seknea.

Ćiro se, usporedo sa skijaškim trčanjem, počeo baviti i nogometom, pa se priključio travničkom Bratstvu, gdje je kao vrlo darovit napadač, golgeter već s 15 godina bio priključen prvoj momčadi. U klubu su mu falsificirali dokumente učinivši ga starijim dvije godine kako bi mogao nastupiti za seniore. 

Kada je 1954. godine bio u Zagrebu u posjetu sestrama Jeleni i Dragici, slučajno je u šetnji Ilicom susreo svoga bivšega trenera iz Bratstva Zlatka Golca. On ga je, poznavajući Ćirine nogometne kvalitete, poslao na trening u Dinamo. Tamo je mladoga Travničanina uskoro prvoj momčadi priključio trener Oskar Jazbinšek te ga je poveo na turneju po Mediteranu i Bliskom istoku.

Međutim, Ćiro nikada nije odigrao službenu utakmicu za Dinamo, jer je dobio poziv za odsluženje vojnoga roka u Čačak. Tamo je trebao ostati 18 mjeseci, ali vojni rok u međuvremenu je bio produljen na 24 mjeseca, a nakon njegovoga isteka za njega u Dinamu više nije bilo mjesta, pa je u proljeće 1957. godine postao igrač Lokomotive, zatim Sarajeva (1957. – 1959.), a posljednji klub za kojega je igrao u Jugoslaviji bio mu je Rijeka (1959. – 1963.).

U Rijeci je upoznao svoju suprugu Zdenku Đorđević, s kojom se oženio 1961. godine i dobio troje djece: kćeri Barbaru (rođenu 1962.) i Katarinu (1966.) te sina Miroslava (1971.).

Iz Rijeke je 1963. godine prešao u švicarski Sion, potom je igrao za Servette (1965.), a igračku karijeru okončao je u klubu Moutier (1966.).

U Švicarskoj je započeo svoju briljantnu trenersku karijeru, a prvi klub bio mu je nižerazredni Vevey (1968. – 1971.), potom je preuzeo Sion (1971. – 1976.), s kojim je osvojio svoj prvi trenerski trofej, švicarski kup 1974., zatim Lausanne Sport (1976. – 1979.), a 1976. godine u dvije je utakmice, s Austrijom (1:3) i Švedskom (1:2), vodio švicarsku nogometnu reprezentaciju.
Ćiro se potom vratio u Jugoslaviju te 1979. preuzeo momčad Rijeke, a u prosincu 1980. godine prihvatio je poziv Dinama. Ondje se u prvom mandatu zadržao do ljeta 1983., potom drugi put od 1985. do 1988., treći put od 1992. do 1994., a četvrti put plave je vodio u sezoni 2002./2003.

Miroslav Blažević proglašen je Dinamovim trenerom stoljeća u izboru Večernjega lista, kao stručnjak koji je nakon 24 godine donio Dinamu naslov prvaka (1982.), istodobno promijenio krvnu sliku cijeloga kluba te doživio neslućenu popularnost. GNK Dinamo na svojoj službenoj stranici navodi kako je Dinamo u šampionskoj sezoni 1981./1982. imao čak 42 tisuće pretplatnika te je po tom kriteriju bio na drugom mjestu u Europi, iza nedostižne Barcelone čiji je broj članova prelazio brojku od 100.000. Dinamo je 1982. godine bio prvak s pet bodova više od drugoplasirane Crvene zvezde (49:44). Nažalost, ispao je u prvom kolu Kupa prvaka od lisabonskog Sportinga (1:0, 0:3).

Osim u Švicarskoj, Jugoslaviji i Hrvatskoj, Miroslav Blažević vodio je klubove u još šest zemalja: Francuskoj (Nantes, 1988.-1990.), Grčkoj (PAOK, 1991./1992.), Sloveniji (Mura 2003.), Kini (Shanghai Shenhua, 2010.), Iranu (Mes Kerman, 2011./2012.) i BiH (Sloboda Tuzla, 2014.).

Ćiro je bio poznat ne samo kao vrhunski nogometni stručnjak, nego i kao vrstan motivator koji je bio u stanju u kratkome razdoblju potpuno mijenjati mentalitete svojih klubova, pa je od ispadanja iz prvoligaškog društva spašavao Prištinu (1985.), Rijeku (1996.) i Osijek (2002.). To mu nije uspjelo sa švicarskim Xamaxom (2005.).

Ćiro je u Varteksu od 2003. do 2005. bio mentor današnjem izborniku vatrenih Zlatku Daliću, koji mu je nedavno posvetio svjetsku broncu u Kataru, a u dva navrata, na nagovor Milana Bandića, bio je i trener Zagreba (2006. – 2008., 2012. – 2013.).

Miroslav Blažević u jesen 2005. godine bio je trener Hajduka, s kojim je doživio debakl u kvalifikacijama za Ligu prvaka od mađarskog Debrecena (0:3, 0:5), ali je prethodno s bijelima osvojio Superkup te je još uvijek jedini trener koji je osvajao trofeje s Dinamom i s Hajdukom.

Donedavno je Ćiro Blažević bio najuspješniji hrvatski nogometni izbornik, kao četvrtfinalist Europskog prvenstva 1996., te osvajač svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine. Hrvatsku reprezentaciju vodio je u 73 utakmice.

Bio je 2001. godine izbornik i reprezentacije Irana, s kojom se nije uspio plasirati na SP 2002., zatim reprezentacije BiH, koju nije uspio odvesti na SP 2010., a 2011. godine u dvije utakmice vodio je i olimpijsku selekciju Kine.

Posljednju službenu utakmicu u bogatoj trenerskoj karijeri Ćiro Blažević vodio je 14. prosinca 2014. godine na klupi Zadra u Stanovima odigravši protiv Splita 1:1.
--------------------
Trenerski trofeji i nagrade:
Švicarski kup sa Sionom 1974.
Prvak Jugoslavije s Dinamom 1982.
Kup Jugoslavije s Dinamom 1983.
Prvak Švicarske s Grasshopperom 1984.
Prvak Hrvatske s Dinamom 1993., 2003.
Hrvatski kup s Dinamom 1994.
Superkup s Dinamom 2002.
Superkup s Hajdukom 2005. 
Dvoransko prvenstvo Hrvatske sa Zagrebom 2006.
Treće mjesto na Svjetskom prvenstvu s Hrvatskom 1998.
Uefin Trener svih trenera: 1998.
Red kneza Branimira s ogrlicom 1998.
Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara 1998.
Državna nagrada Franjo Bučar 1998., 2007.

 

Komentara 36

KO
koraknaprijed
07:43 08.02.2023.

Zbogom dragi naš Ćiro,rijetko draga i pozitivna osoba svakome pristupačan,RIP

NO
Nostromo
07:42 08.02.2023.

Čiro laka ti hrvatska zemlja. Legendo odmori.

Avatar Le-Freak
Le-Freak
07:39 08.02.2023.

RIP Ciro, ostat ces legenda.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije