Prošla je ponoć kad smo, kao i mnogo puta dosad nakon europskih
utakmica, pognute glave napuštali White Hart Lane. Zastali smo kod
prodavača Tottenhamovih suvenira, čovjek je praznio štand i kupili smo
jednu majicu koja se baš neće svidjeti Arsenalovim pristalicama.
Blesave izjave
- Odakle ste? – upitao nas je prodavač.
- Iz Hrvatske – tiho smo odgovorili.
- Baš vam hvala što ste nam prodali Luku Modrića – poentirao je tip
dosolivši nam još malo svježu ranu nakon Dinamova visokog poraza (4:0)
od Tottenhama.
Zadnjih nekoliko dana imali smo loš “špurijus” uoči utakmice. Čim su,
naime, medije preplavile izjave u stilu “u London idemo neopterećeni,
nemamo što izgubiti...”, nazirao se takav rasplet.
I onaj tko je ponudio tu tezu, gadno je pogriješio, baš kao i svi oni
koji su poput priglupih papagaja prihvatili takvo amatersko
razmišljanje.
Niti se s Tottenhamom u Londonu igra svaki dan, niti u današnjem
nogometu postoji utakmica prema kojoj se možete tako blesavo odnositi.
Pogotovu ne u Uefinoj ligi, ozbiljnom natjecanju u kojem je svaki gol
(ne bod, nego gol!) i te kako važan.
Tottenham je ovakav, Tottenham je onakav... I to je točno, forma
engleske momčadi varira, ali podigla se igrački i uz mnogo sreće
isprovocirane borbenošću i poštenjem. A protiv Dinama su se spursi još
i razigrali (netko im je to dopustio!) i raspucali, te su brutalno
kaznili jad i bijedu u plavim dresovima! I to je sva istina utakmice na
White Hart Laneu. Nije, naime, sramota izgubiti od kluba čiji je
proračun barem deset puta veći od Dinamova, čija je tradicija bogatija,
da ne nabrajamo dalje. No, sramota je izgubiti na onakav način – bez
ispaljenog metka, gotovo bez ozbiljnog prekršaja.
Nitko ne može plavima prigovoriti da nisu trčali. Ali, trčali su glupo
i uzalud! A netko im je morao reći kakvo je to pametno trčanje. To je u
nogometu obično trener, on je morao i trebao pronaći najbolju taktiku
za taj iznimno važan dvoboj u Londonu. No, kad se utakmici pristupi kao
beznačajnoj i nevažnoj, onda je i taktika na toj razini. Kao što je,
uostalom, i bila.
Nije, dakako, samo profesor Ivanković kriv. Tottenham ima bolje igrače,
to je neprijeporno. Međutim, u nogometu nerijetko ne pobjeđuje
papirnato bolji i nitko nas ne može uvjeriti da Dinamo nije mogao
pružiti jači otpor, da se nije moglo igrati pametnije, agresivnije, da
se nije moglo koji put i ugroziti nezaposlenog – a u lošoj formi! - Tottenhamova
vratara Gomesa! A ništa se od toga nije dogodilo, za
sramotan nastup Dinamo je doživio i sramotan poraz. Baš kao i prije 43
godine u Madridu protiv Atletica, tih je 0:4 dosad bilo najgore u
europskoj povijesti plavih.
Gubitak ugleda
I baš nas zanima što će sada reći autori i zagovornici ne previše
pametne teze da “Dinamo u Londonu nema što izgubiti”! Imao je što
izgubiti, mnogo je izgubio (klub na ugledu, igrači na cijeni...) i
gadno je izgubio. I vidjet ćemo što donose sljedeći dani nakon ružne
londonske četvorke.
POGLED IZ LONDONA Tottenham brutalno kaznio lošega hrvatskog prvaka
