Iako je aktivno igrao čak do 38. godine, Joško Popović (47) nije ostao u nogometnom svijetu. Živi u Opuzenu, preuzeo je od oca obiteljski posao...
– Imam plantažu mandarina, iznajmljujem i apartmane na moru, a nogomet igram samo rekreativno. Sve je to otac napravio, ja sam tek doradio neke stvari. Plantaža je mandarina u Opuzenu, apartmani su u obližnjim Blacama, šest kilometara od Opuzena – kaže Popović.
Igrao dva desetljeća
Bio je neko vrijeme sportski direktor u Kamen Ingradu, no priča s tim klubom neslavno je završila.
– Odlučio sam vratiti se u rodni kraj. Nije me više privlačio nogomet, osjećao sam i zasićenje, pa sam se uključio u obiteljski posao. Dobro je, uživam u životu, nema stresa i stvarno mogu reći da sam se dobro snašao – rekao nam je Popović.
Nije previše dvojio oko izbora najboljeg nogometaša godine:
– Mario Mandžukić svakako je prvo ime ove godine! Čovjek je uzeo sve što se moglo osvojiti s Bayernom, a u osvajanju svakoga trofeja dao je veliki doprinos golovima. K tome, izborio je i nastup u Brazilu – pojasnio je nekad sjajni strijelac, lakonogi napadač, noćna mora obrana svih hrvatskih klubova.
Treći ste strijelac HNL-a svih vremena iza Davora Vugrineca (136 golova) i Igora Cvitanovića (126). Da li ste zaradili dovoljno za cijeli život?
– Ma ne možeš u Hrvatskoj dovoljno zaraditi. Osim ako ne igraš u Dinamu... Ja sam solidno zaradio, ali ni slučajno ne bih mogao plandovati i ne raditi ništa. Zarađeno sam uložio u posao i ide pomalo, zadovoljan sam.
Nedostaje li vam nogomet?
– Eh... Naravno da mi pomalo nedostaje sva ta vreva i način života, ipak sam dva desetljeća proveo profesionalno igrajući. I najteže mi je bilo prvih godinu-dvije, kad sam otišao iz Velike i zatvorio vrata. Ni sam nisam tada znao u kojem će mi smjeru krenuti život, kakva će mi biti nedjelja bez utakmica...
Žao mi je moga Zagreba
Jeste li se priviknuli?
– Na prilagodbu svakako je utjecao i pad kvalitete našeg nogometa. Kad sam ja bio aktivan, igrao se bolji nogomet, bilo je više publike, ljude je taj nogomet više zanimao nego danas. Uostalom, pogledajte koliko sad ima reprezentativaca koji igraju u Hrvatskoj ligi, a koliko ih je bilo, primjerice, 1998. godine, kad je naša reprezentacija uzela broncu na SP u Francuskoj! Danas igrači odigraju pet dobrih utakmica i odmah odu van, teško je i stvarati momčad, pa je i to razlog što me ne zanima rad u nogometu.
Žalite li za čime u karijeri?
– Žao mi je što nisam barem jednom bio prvak sa Zagrebom, imali smo sjajnu momčad, stvarno nam je malo nedostajalo, jedan gol, jedan bod... Sretan sam i ponosan što sam igrao za taj klub kad su ga vodili legendarni Dražan Jerković i Ante Vrdoljak. Zagreb će mi zauvijek biti u srcu. I boli me što je klub sad u Drugoj ligi, iako nisam baš previše upućen u to što se sad tamo događa, ne znam ni ljude koji vode klub...
A sjećate li se kad ste zadnji put bili na utakmici Prve HNL?
– Ne, stvarno se ne mogu sjetiti. Nije mi baš ni blizu.
Reprezentacija u Brazilu?
– Bilo bi sjajno da se prođe skupina! Jedva čekam...
Nogometaš godine
Mario Mandžukić (Bayern) 10 bodova
Darijo Srna (Šahtar) 9
Ivan Rakitić (Sevilla) 8
Luka Modrić (Real) 7
Stipe Pletikosa (Rostov) 6
Leon Benko (Rijeka) 5
Vedran Ćorluka (Lokomotiv) 4
Dejan Lovren (Southampton) 3
Ivica Olić (Wolfsburg) 2
Milan Badelj (HSV) 1
Nada godine
Ante Rebić (Fiorentina) 5
Mario Pašalić (Hajduk) 4
Alen Halilović (Dinamo) 3
Tin Jedvaj (Roma) 2
Marcelo Brozović (Dinamo) 1
