Karlo Letica, bivši vratar Hajduka, promijenio je ovoga ljeta klub, ali ne i državu. Iz Lausanne je prešao u nešto južniji Luzern. U četvrtom kolu dobio je priliku za nastup upravo protiv svojeg bivšeg kluba, Lausannea.
Oprez, umjetna trava
– Kada sam došao u klub, bili smo na posljednjem mjestu, nakon tri odigrana kola. Sada smo se značajno podigli i trenutačno smo osmi. Otkako sam stao među vratnice, upisali smo tri pobjede, odigrali dvije utakmice neodlučeno i izgubili samo dvaput, od Basela i vodećeg Lugana. Da, debitirao sam protiv bivšeg kluba i pobijedili smo 1:0. Istina, bilo je malo neobično braniti protiv donedavnih suigrača, ali sve je ovo posao – rekao je Letica.
S obzirom na to da je već dugo godina u Švicarskoj, sigurno je dobro upućen u to što Hajduk u četvrtak čeka u Thunu, u drugom kolu Konferencijske lige.
– Uvjeren sam da Hajduk tamo neće izgubiti. Neće me iznenaditi ni pobjeda mojeg bivšeg kluba. Thun je u velikoj krizi. U prvenstvu je deveti, odmah iza nas, s dva boda manje. To nije ni približno ista momčad koja je prošle sezone osvojila naslov. Otišlo im je puno igrača, kao i trener. Pokušavaju spasiti sezonu kako znaju i umiju, ali jako se muče. Prije nekoliko dana jedva su prošli u Kupu protiv drugoligaša Schaffhausena. Pobijedili su tek nakon izvođenja jedanaesteraca. Da se igra na Poljudu, odmah bih potpisao pobjedu jer igrači Thuna nikad nisu igrali pred tako vatrenim navijačima i u tako uzavreloj atmosferi. Hajduka na njihovu stadionu ne očekuje ništa približno tome. Pitanje je koliko će ljudi doći s obzirom na loše rezultate Thuna u posljednje vrijeme – kaže Letica.
Thun će ipak imati jednu važnu prednost?
– Da, igra se na umjetnoj travi. Hajduk nije naviknuo igrati na takvoj podlozi. Svi dobro znamo da se na umjetnoj travi lopta drukčije kreće i da je klub koji stalno igra na toj podlozi u neku ruku u prednosti. Vjerujem da će se Hajduk brzo snaći i priviknuti. Gledao sam ga protiv Ajaxa. Odigra li tako i protiv Thuna, onda nema bojazni.
Idete na utakmicu?
– Naravno. Već sam dogovorio da u četvrtak ujutro imam trening. Thun je udaljen nekih tri sata vožnje automobilom. Sa mnom ide supruga, ali i Marin Šipić, rukometni reprezentativac Hrvatske. On igra u Kriensu, u istom smo gradu i brzo smo se sprijateljili. Obožava nogomet i, naravno, veliki je navijač Hajduka. Nadam se da ćemo se s osmijehom vratiti kući – istaknuo je Letica.
Kako vam je u Luzernu?
– Ma, odlično. Moram naučiti njemački jer sam, dok sam igrao u Lausanneu, naučio francuski. Grad je miran, taman za dobar život jednog profesionalnog sportaša. S druge strane, to je grad u kojem svi imaju gotovo isti ritam – kuća, posao, kuća. Nema ispijanja kava kao kod nas. To mi malo nedostaje, ali eto, nađem se sa Šipićem. U klubu imam dva igrača koji govore naš jezik: Austrijanca Adriana Grbnića i Švicarca Stefana Kneževića. Grad je na obali Luzernskog jezera, a temperatura je prilično visoka za ovaj dio godine. U Luzernu je nogomet daleko najpopularniji sport. Tu je, naravno, i rukomet, a rukometaši su prvaci Švicarske. Često me na ulici prepoznaju navijači, traže autogram i žele se fotografirati. Nije baš da se od navijača ne može hodati ulicom, ali lijep je osjećaj kada te prepoznaju. Takvih situacija nije bilo u Lausannei.
U klubu imate i dvojicu igrača iz Konga, Kabwitu i Bongeija. Jesu li igrali na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu?
– Nisu, ali sada su pozvani u reprezentaciju. Obojica igraju u napadu i jako su brzi.
Najviši sam u ligi
Tko vam je konkurencija na vratima?
– Kada sam došao, prvi vratar bio je Albanac Simon Simoni. No nije se najbolje snašao na početku sezone pa su angažirali mene. Mislim da smo tandem vratara koji je sigurno najviši u ligi, a možda i u cijeloj Europi. Naime, Simon je visok 1,95 metara, a ja 2,01 metar. Ujedno sam i najviši nogometaš cijele lige – pohvalio se Letica.
U blizini Luzerna je Como. Jeste li možda posjetili Baturinu i Smolčića?
– Bio sam u Comu, ali baš u vrijeme reprezentativne stanke, kada su obojica bila pozvana u reprezentaciju kod izbornika Slavena Bilića. Sigurno će biti prilike da ih jednom dođem pogledati uživo – rekao je Letica.
Prvi klub bio mu je Omiš, a nakon samo godinu dana dolazi u Hajduk, gdje ga je trenirao Igor Vukman. On mu je otvorio vrata Poljuda i zarana je Karlo počeo živjeti na relaciji Omiš – Split. Na Poljudu je to bila jako dobra generacija iz koje su izašli Nikola Vlašić i Andrija Balić, a Letičina konkurencija na golu bio je Marin Ljubić.
Otvori KEKS Pay
