Dalibor Poldrugač (36) u subotu je za Slaven Belupo protiv Osijeka odigrao posljednje minute u uspješnoj 18-godišnjoj profesionalnoj karijeri. Sve je počelo u omladinskoj školi Dinama, s kojim je i potpisao prvi profesionalni ugovor.
Osim za modre, s kojima je 2003. godine, što ga posebno raduje jer je to bilo s matičnim klubom, osvojio prvenstvo i superkup te godinu poslije i hrvatski kup, iznimno važne uloge igrao je i za Samobor, Slaven Belupo i Zagreb, s kojim je 2002. osvojio povijesni naslov prvaka Hrvatske.
Poldrugač je bio blizu i Hajduka kad je ondje igrao Niko Kranjčar...
– Kontakti su postojali, ali odlučio sam nakon 12 godina profesionalne karijere trenirati tri mjeseca bez kluba kako bih se psihički odmorio. U tom trenutku smatrao sam da je prelazak u Hajduk nepotreban za moju karijeru i nisam pogriješio. Potpisao sam za Slaven Belupo, s kojim sam ostvario povijesni uspjeh plasmanom u finale kupa te prolaskom Arisa u Kupu Uefe. Tada je u Koprivnici vladala euforija, trenuci su to koji će ostati u sjećanju – istaknuo je popularni Poldi, koji je rođen u Umagu, živi u Zagrebu, a roditelji su mu iz okolice Koprivnice.
Jedan je od rijetkih koji nikad nisu napustili HNL.
Zvali iz Moskve i Maribora
– Zvali su me iz Maribora, Dinama iz Moskve, nekih njemačkih i belgijskih klubova, ali vidio sam perspektivu u našem nogometu i odlučio ostati.
Igrao je na svim pozicijama, bio je čak i golman na jednoj utakmici u kadetima Dinama. Prvi nastup u profesionalnoj karijeri za Dinamo zabilježio je kod Cice Kranjčara 1995. u Šibeniku. Kod 1:1 na poluvremenu ušao je umjesto Slavka Ištvanića na lijevi bok.
– Pamtit ću taj trenutak cijeli život – kaže Poldrugač i dodaje kako su najveću podršku davali otac Đuro te supruga Gabrijela i djeca Anamarija, Ivan i Petra.
Iako ih nije postigao previše, neki golovi obilježili su Poldrugačevu karijeru. Ističe vodeći pogodak za Zagreb u 2:0 pobjedi protiv Hajduka na Poljudu te Dinamu u Kranjčevićevoj za 2:1 tri minute prije kraja utakmice.
– Bio je to jedan od važnijih golova za osvajanje prvenstva sa Zagrebom – prisjeća se i ističe kako su obje utakmice možda i ljepotice povijesti HNL-a.
Tijekom nogometne karijere igrao je s mnogo odličnih igrača. Nevoljko ističe bilo koga, ali kaže da se najbolje slagao s Butinom, Sopićem, Kranjčarom, Zahorom, Turinom i Delićem.
Treniralo ga je čak 30 trenera...
Koprivnica za primjer
– Koprivnica može svima biti primjer. Odnos ljudi u klubu na visokoj je profesionalnoj razini i, što je najvažnije, pozitivno gledaju na nogomet – kaže Poldrugač, koji se dotaknuo i Zdravka Mamića.
– Dosta ga ljudi gleda na negativan način, ali ja s njim imam korektne odnose. Onaj tko razumije nogomet kod njega može pronaći mnogo dobrih strana.
Nastavio je o Dinamu.
– Žao mi je što danas ne izlazim iz omladinske škole Dinama, sigurno bih prije dobio priliku. Unatoč dobroj kvaliteti, ja sam morao ići na dokazivanje.
Igrači bi trebali na utakmice dolaziti lijepo odjeveni!
Poldrugač ističe da mu je teško oprostiti se od profesionalne karijere, no utjehu mu daje obitelj koja se za njega mnogo žrtvovala. Lakše mu je i zato što ne namjerava otići iz nogometa.
– Još nogometu mogu mnogo dati. Još kao igrač položio sam za Uefinu A licencu, a planiram nastaviti školovanje i za Uefinu PRO licencu. Jednog dana sigurno ću biti trener, no prvo moram sazreti – rekao je Poldi, koji se spominje kao budući sportski direktor Slavena Belupa, no on još o tome ne želi govoriti.
Poldi dosta zamjera mladim igračima što, kao i on, ne gledaju na nogometnu utakmicu kao praznik, kao na odlazak u crkvu.
– To je sportska predstava i tako bi se trebali igrači i ponašati. Na utakmice treba dolaziti lijepo odjeven, na terenu davati svoj maksimum. Da igrači tako razmišljaju, više bi postigli.
A Poldrugač je postigao puno, iako nikad nije zaigrao za hrvatsku reprezentaciju.
