Ni drugi proljetni nastup nije donio zadovoljstvo u Maksimir. Još jedna minimalna pobjeda, ovaj put sa sudačkim “štihom”, stigla je nakon još jedne loše izvedbe. I to svakako mora zabrinuti trenera Ivajla Peteva jer se već mjesecima očekuje iskorak na planu igre.
Kad je igra i jesenas bila sumorna i kad su mnogi prozivali Peteva, bili smo skloni teoriji da se trenera ostavi na miru. Nek’ odradi zimske pripreme po svojim načelima pa da se tek na proljeće donosi objektivan sud o njegovu radu. Proljeće je, eto, zakucalo na vrata, Petev je odradio kompletne pripreme u savršenim uvjetima (barem su takve vijesti stizale iz Turske), ali u kasnim zimskim danima veljače nema pozitivnog pomaka. Zašto?
Užasan vinkovački travnjak
Radi li Petev loše? Ili su igrači koje ima u svlačionici ipak medijski razvikani i nisu na potrebnoj kvalitativnoj razini, pa je igra razlog živciranja i neugode.
Istina, onaj komad zacijelo plodne zemlje na kojem se igralo u Vinkovcima tek se uz mnogo dobre volje može nazvati nogometnim travnjakom. I to je svakako jedan od razloga mizerne, spore predstave plavih, kojima se sučelila domaća družina postavivši dva “autobusa na kat” ispred svoga 16-erca. Pa iako bi uvjeti za igru trebali biti jednaki i jednima i drugima, zna se da je kudikamo teže momčadi koja napada i traži pobjedu, uvijek je stvaranje teže od destrukcije.
Ali to ne amnestira plave od posve promašenog načina loptanja na toj užasnoj i kvrgavoj gmajni, na kojoj je lopta čudno skakala. Kad je teren nemoguć za igru, zna se da nikakvo “haklanje” ni “pimplanje” s hrpom dodira ne dolazi u obzir. Lopta mora brzo ići na bokove, gdje ima najviše prostora. A toga nije bilo...
Sve se u nogometu vrti oko sredine travnjaka. A Dinamov vezni red nije dobar. Kapetan Antolić silno se trudi i to mu je svakako najveći plus. O Pavičićevu “sam svoj majstor” nogometu ne treba više potrošiti ni jednu jedinu riječ, njegovo “davljenje” lopte toliko iritira da čovjek poželi otići sa stadiona ili promijeniti TV program. Ali, kad bi vratio na prijašnji kanal, opet bi vidio – Pavičića s loptom...
Ćoriću, vrijeme je...
O Anti Ćoriću i njegovu talentu napisali smo više lijepih riječi nego o vlastitoj djeci. Prenosili smo i njegove optimistične poruke o boljem Dinamu, međutim još ga uvijek čekamo. Još čekamo tu njegovu utakmicu na kojoj će eksplodirati neprijeporna nadarenost, utakmicu koju će odlučiti. Gojak je premlad da bi živio od povremenih bljeskova, a Machado se tek vraća nakon viroze.
Sammir? U ovome trenutku Sammir je neugodni uteg za trenera! Iako je asistirao Hodžiću za prvi gol (usput, bila je to takva Hodžićeva majstorija da je možda i bogohulno govoriti o asistenciji!), očito je da je nespreman i trebat će mu još “o-ho-ho” vremena da bi bio sposoban igrati. Ovakav Sammir može nastupiti protiv slabašne Cibalije, ali, recimo, protiv Rijeke bio bi igrač manje... Dodamo li i neaktivne defenzivne bočne igrače, koji rijetko “dupliraju” bokove, jasno je zašto se Dinamo muči. Pa predstave plavih lako možemo opisati riječima “car je gol”...
>>Za više sporta posjetite našu novu Facebook stranicu Večernji list - Sport
