Djevojčice u hokeju na travi brzo mogu početi igrati, do 16. godine mogu nastupati zajedno s dječacima, sport im razvija koordinaciju i finu motoriku, gradi samopouzdanje i donosi prijateljstva za cijeli život. O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti ženskog hokeja razgovarali smo s Dinom Dušakom, stručnim tajnikom Zagrebačkog hokejskog saveza. Na prvom treningu palica se možda čini neobičnom, a loptica premalenom da bi je bilo jednostavno kontrolirati. Ipak, djevojčice već nakon kratkog vremena mogu početi sudjelovati u igri, povezivati poteze i osjetiti zadovoljstvo napretka.
Upravo je to jedna od velikih privlačnosti hokeja na travi. Iako je riječ o zahtjevnom sportu koji uključuje cijelo tijelo, početnice se u njemu brzo mogu osjećati kao pravi dio ekipe. S vremenom palica postaje produžetak ruke, dio osobnosti i predmet koji se pažljivo bira, uređuje, omotava raznobojnim gripovima i ukrašava naljepnicama. Postaje čarobni štapić hokejske igre, kako to slikovito opisuje Dino Dušak, čovjek koji je uz hokej vezan već 43 godine. Bio je igrač, klupski djelatnik, stegovni sudac i voditelj natjecanja nacionalnog saveza, suorganizator međunarodnih natjecanja te službeni delegat Europske i Svjetske federacije.S njim smo razgovarali o sportu čija ženska priča u Hrvatskoj traje već 115 godina, o djevojčicama koje treniraju i nastupaju zajedno s dječacima, ženama koje sve češće preuzimaju važne uloge u klubovima i savezima te o tome zašto hokej na travi zaslužuje priliku svake djevojčice koja traži svoj sport.
Ženski hokej na travi u Hrvatskoj postoji već 115 godina. Kako je počela njegova priča?
- Kako bismo lakše razumjeli današnji položaj hokeja na travi u Hrvatskoj, najbolje je vratiti se malo u povijest. Hokej na travi sigurno je jedan od najstarijih sportova u Hrvatskoj. Donio ga je Franjo Bučar prije 130 godina, davne 1896. Prvi klub, HŠK Concordia, osnovan je prije 120 godina, a prva javna utakmica odigrana je dvije godine poslije. Počeci ženskog hokeja u Hrvatskoj sežu u 1911. godinu, kada je odigrana prva javna utakmica kombiniranih muško-ženskih momčadi Concordije. Ženski hokej u Hrvatskoj tako je počeo prije 115 godina. Prvi ozbiljniji iskorak dogodio se 1951. godine, kada su se počela održavati prva gradska i državna prvenstva u hokeju na travi za žene. Ekipe su djelovale kao posebne ženske sekcije muških hokejskih klubova. To je tradicionalno i u svjetskom hokeju na travi, gdje većina klubova ima muške i ženske sekcije, a ne isključivo muške ili ženske klubove. U novijoj povijesti ženski se hokej ponovno aktivirao 1996. godine i traje do danas. U tom razdoblju treba istaknuti žensku ekipu HK Zrinjevca, koja je dugi niz godina vladala hrvatskim ženskim hokejem, ali je ostvarivala i odlične rezultate na međunarodnoj sceni. Danas je primat preuzela ekipa HAHK Mladosti, također višestruke državne prvakinje.
Kada biste jednoj djevojčici i njezinim roditeljima trebali objasniti zašto odabrati baš hokej na travi, što biste im rekli?
- Hokej na travi vrlo je kompleksan sport koji zahtijeva rad cijelog tijela. Posebno razvija koordinaciju ruku na palici, glave, tijela i nogu. Kada dijete svlada te pokrete, usvaja znatno više fine motorike nego u nekim drugim sportovima. Iz vlastitog iskustva mogu reći da mi, nakon što sam ovladao hokejskom palicom, nije bilo komplicirano svladati druge sportove s rekvizitom, poput tenisa, stolnog tenisa ili badmintona. Ako pogledate ženske hokejske utakmice, vidjet ćete da su sve igračice fit. O društvenoj komponenti ne treba ni govoriti – u hokeju se stvaraju prijateljstva za cijeli život. Zanimljiva je činjenica da je hokej na travi jedan od najzastupljenijih ženskih ekipnih sportova na američkim sveučilištima. To djevojkama može biti prilika za studiranje i igranje na nekima od najprestižnijih sveučilišta.
Što djevojčice koje prvi put dođu na trening najviše privuče ovom sportu?
- Nisam siguran postoji li samo jedan odgovor. Sve što smo spomenuli sigurno utječe na njegovu privlačnost, ali tijekom više od 40 godina bavljenja hokejom primijetio sam da djevojčice, djevojke, pa čak i žene koje su početnice mogu vrlo brzo početi igrati na osnovnoj razini. To pritom ne izgleda čudno ni nespretno. Hokej na travi smatra se jednim od najzahtjevnijih sportova jer traži rad cijelog tijela kako bi se mala loptica kontrolirala palicom kao svojom „produženom rukom“. Unatoč tome, djevojke početnice i bez velike vještine u igri djeluju vrlo graciozno. Zanimljivo ih je i napeto gledati.
Kako motivirati djevojčice da dođu na trening i, još važnije, da ostanu u hokeju?
- Odgovor na to pitanje gotovo je poput odgovora na potragu za Svetim gralom. Ne postoji univerzalan model ni samo jedan put. Svaki trener i svaki klub imaju svoje načine, s većim ili manjim uspjehom. Hokej je kod nas, ali i u svijetu, obiteljski sport koji se često prenosi s koljena na koljeno. Temelj sporta čine obitelji i djeca bivših hokejašica i hokejaša. Sasvim je normalno da roditelj i dijete zajedno dolaze na igralište, a onda svatko odlazi na svoj trening. Na tu se bazu nadovezuju prijatelji, rodbina i školski kolege igračica i igrača, koji se „navuku“ kroz različita klupska događanja. Najslabiji učinak imaju prezentacije u školama jer se djeci ondje nudi velik broj drugih sportova. Veliku ulogu imaju i roditelji. Oni se s vremenom zbliže sa sportom, dovode djecu na igralište, uključuju se u život kluba, a neki na kraju i sami zaigraju u različitim ekipama mama i tata. Sve to zajedno oblikuje našu hokejsku priču. Kada se netko u nju zaljubi, za njega ili nju više nema drugog sporta.
U toj priči posebno mjesto ima palica. Zašto je ona djeci toliko važna?
- Vjerujem da je palica ključni sastojak zanimanja za hokej, bez obzira na njezinu cijenu. U velikim ekipnim sportovima djeca nemaju ništa što je samo njihovo i što nose na svaki trening. Kod nas imaju vlastitu palicu. Plastično bih to opisao kao u Harryju Potteru, kada se mladi čarobnjaci povezuju sa svojim čarobnim štapićem. Tako je i s hokejašima, čarobnjacima hokejske igre. Palica je njihov čarobni štapić na koji prenose svoju osobnost. Ne biraju je samo prema tehničkim karakteristikama nego i prema dizajnu. Farbaju je, uređuju, omotavaju raznobojnim gripovima i lijepe naljepnice. Palica postaje dio identiteta igrača, ali i određena vrsta prestiža u ekipi.
Djevojčice i dječaci do 16. godine mogu nastupati zajedno. Zašto je to moguće upravo u hokeju?
- Hokej na travi tretira se kao nekontaktni sport. Bez obzira na to što se koriste palice, manje je opasan i ima manje ozljeda nego, primjerice, nogomet ili rukomet. Pravila su vrlo stroga i svaki grublji fizički kontakt i namjerni udarac palicom strogo se kažnjavaju. U hokeju je najvažnija vještina. Zato djevojčice do 16. godine mogu nastupati zajedno s dječacima. Među njima u prosjeku nema velikih razlika, a gruba fizička igra je zabranjena. A i dečki malo pripaze na cure.
Koliko djevojčicama znači to što danas pred sobom imaju sve više trenerica i drugih ženskih uzora?
- Srećom, imamo sve više trenerica koje vode ženske ekipe. Sve se više seniorskih igračica uključuje u rad s djevojčicama. Teško je navesti potpuno precizan broj, ali rekao bih da ih je desetak u nekoliko klubova. To je odlično i zbog sportskih uzora koje djevojčice vide u seniorskim igračicama. Prije nekog vremena razgovarao sam s jednim našim eminentnim muškim trenerom koji je radio i s dječacima i s djevojčicama. Sam je rekao kako smatra da bi bilo bolje da djevojčice vode trenerice jer ih mogu bolje razumjeti i usmjeravati. U usporedbi s prošlim vremenima, kada su žene na odgovornim položajima u hokeju bile gotovo nepoznanica, danas je situacija znatno bolja. Sve se veći broj žena aktivira na odgovornim položajima, od nacionalnog i gradskog saveza do klubova. Voljeli bismo da ih bude još više. No neke su i dalje pomalo inertne ili jednostavno nesigurne kada je riječ o prihvaćanju takvih uloga, bez obzira na to što je hokej vrlo uključiv sport bez spolnih predrasuda.
Kakva je zastupljenost žena među sutkinjama i delegatkinjama?
- Tu je situacija čak i bolja. Naša najbolje rangirana sudačka osoba u svijetu je sutkinja Ivona Makar, koja redovito sudi na svjetskim i europskim prvenstvima. Iza nje je još jedna sutkinja, Una Mihajlović. Tek onda dolaze na red muškići.
Kod delegata je omjer gotovo pola-pola, a žene se vrlo dobro nose i s delegiranjem utakmica prve lige za seniore.
Koliko djevojaka i žena danas igra hokej u Hrvatskoj i koliko je sport razvijen izvan Zagreba?
- Natjecateljski hrvatski hokej na travi, s klubovima koji imaju ekipe u svim uzrasnim kategorijama, i dalje je koncentriran u Zagrebu i Svetom Ivanu Zelini. Iz tog bazena trenutačno dolaze sve naše reprezentativke i reprezentativci. Ukupno imamo približno tisuću natjecatelja i natjecateljica svih uzrasta u sedam klubova – šest zagrebačkih i jednom klubu iz Svetog Ivana Zeline. Sve su to klubovi duge tradicije, stari od gotovo 70 do 120 godina. Pravi penzići. Možemo se pohvaliti time da se u hrvatskom hokeju igraju službena nacionalna natjecanja u svim uzrasnim kategorijama, i kod muškaraca i kod žena. Svaki klub ima od tri do pet trenera koji rade sa svim kategorijama, ali treneri su nam istodobno jedan od većih problema jer svaki od njih mora raditi s nekoliko selekcija. Kao ekipni sport, hokej na travi prvi je iza pet velikih i najpopularnijih sportova, a to se ponajprije odnosi na Grad Zagreb. Hokej na travi oduvijek je slovio kao bijeli sport, obiteljski sport i sport intelektualaca, zbog čega možda nije toliko prihvaćen u široj javnosti kao veliki sportovi poput nogometa. Ali mi se ne damo. Pokušat ćemo maksimalno razvijati hokej izvan Zagreba, bez obzira na nedostatak infrastrukture. Nacionalni savez nedavno je pokrenuo ozbiljniji projekt razvoja hokeja u školama diljem Hrvatske, čiji je glavni cilj proširiti bazu ovog sporta.
Gdje se hrvatske hokejašice na travi nalaze u europskoj i svjetskoj konkurenciji?
- Hrvatski ženski hokej pripada srednjem razredu europskog ženskog hokeja, otprilike između 17. i 18. mjesta u Europi. Naše su igračice približno 60. među 90 nacionalnih ekipa na svijetu. U dvoranskom hokeju znatno su uspješnije i nalaze se u drugoj jakosnoj skupini, dok su djevojke do 21 godine u najjačoj skupini. I djevojčice do 16 godina nalaze se u najjačoj skupini. Teško je hrvatski hokej staviti u samo jedan okvir jer naši hokejaši i hokejašice igraju vanjski i dvoranski hokej. Muškarci trenutačno stoje nešto bolje od žena. Vanjskim hokejem bavi se 135 zemalja, a naši su igrači na srednje višoj razini. Na posljednjim europskim kvalifikacijama bili su 13. i samo ih je jedno mjesto dijelilo od plasmana na Europsko prvenstvo, koje je prema kvaliteti ekipa daleko najjače hokejsko natjecanje na svijetu. U dvoranskom hokeju naša muška seniorska reprezentacija i reprezentacija do 21 godine igraju u najvišem rangu Europskog dvoranskog prvenstva. Dječaci do 16 godina također se nalaze u najjačoj skupini, a ove su godine osvojili brončanu medalju na Europskom prvenstvu.
Što je najveći razlog zbog kojeg djevojke odustaju od hokeja na travi?
- Hokej na travi je amaterski sport od kojeg se u Hrvatskoj ne može živjeti igrajući i to je jedan od najvećih razloga odustajanja. Kada djevojke krenu na fakultet ili posao, udaju se i dobiju više životnih obveza, a nisu dosegnule razinu nacionalne selekcije, počinju odustajati. Djevojke koje uđu u nacionalne selekcije često putuju i to može biti jedan od razloga zbog kojih ostaju u sportu unatoč drugim obvezama, pa čak i nakon što dobiju djecu.
Može li ženski hokej ozbiljnije rasti s postojećom infrastrukturom?
- Trenutačno ne. Oba zagrebačka terena u vrlo su lošem stanju i hitno im je potrebna zamjena „tepiha“, odnosno umjetne trave koja se polijeva vodom. Na ta dva terena djeluje šest klubova i gužva je sve veća. Vjerujem da bi klubovima već sada bio problem primiti veći broj igračica i igrača jer im infrastruktura to jednostavno ne dopušta. Jedan prosječan klub u Nizozemskoj ima pet ili šest terena, dok Hrvatska, osim dva zagrebačka i još jednog terena u Svetom Ivanu Zelini, drugih terena nema. To uvelike onemogućuje daljnji razvoj. Riječ je o ulaganju od približno milijun eura po terenu, što hokejska zajednica teško može sama financirati. Zagrebački hokejski savez radi na tome da se na oba zagrebačka terena postavi nova umjetna trava kao jedan od osnovnih preduvjeta razvoja i povećanja kvalitete. To je ujedno preduvjet za dobivanje velikih međunarodnih natjecanja. Hokejski centar u Zagrebu gotovo je idealan zbog svojeg položaja u gradu, u blizini hotela, centra i restorana.
Ako ovaj razgovor ponovimo za četiri ili pet godina, što biste željeli moći reći o ženskom hokeju na travi?
- Bolja infrastruktura i više terena donijeli bi sve ostalo: više djece, više trenera, veću kvalitetu i viši europski rang. Voljeli bismo vidjeti što više djevojčica u našem sportu i dodatno podići kvalitetu ženskog hokeja kako bismo mogli konkurirati ekipama najvišeg ranga europskog i svjetskog hokeja. Natjecanja se igraju u svim uzrasnim kategorijama, a djevojčica je sve više. Zato vjerujem da je ženski hokej na pravom, uzlaznom putu. Gdje ćemo biti za četiri ili pet godina, tek ćemo vidjeti – bez obzira na infrastrukturu. Hokej na travi u Hrvatskoj nema tisuće terena niti pozornost rezerviranu za najveće sportove. Ima, međutim, 115 godina dugu žensku tradiciju, natjecanja u svim uzrastima, reprezentativke koje se nadmeću u europskoj i svjetskoj konkurenciji te sve više trenerica, sutkinja i djevojčica na terenu. Za djevojčicu koja tek traži svoj sport možda je najvažnije nešto drugo: ne mora godinama čekati da se osjeti dijelom igre. Može doći na trening, uzeti palicu, početi učiti prve pokrete i upoznati ekipu. A onda palica prestaje biti samo rekvizit. Postaje produžena ruka, dio njezina identiteta i čarobni štapić jedne nove sportske priče.
Priče u koju se, kako kaže Dino Dušak, kada se jednom zaljubiš, teško zaljubljuješ u bilo koji drugi sport.Kod delegata je omjer gotovo pola-pola, a žene se vrlo dobro nose i s delegiranjem utakmica prve lige za seniore.
Otvori KEKS Pay
