Prošlo je nešto više od godine dana od tektonskim promjena u vođenju Dinama, sve je sad super, nikad više članova, financijska stabilnost, povratak navijača. A onda pogled na tablicu HNL-a govori nešto drugo, ukazuje na činjenicu da od onog izgubljenog prvenstva u sezoni 2016./17. plavi sad izgledaju lošije nego tada kad je usred novih priprema morao otići trener Ivajlo Petev, kad su plavi ostali bez trofeja zbog goropadne Kekove Rijeke.
Brojke za današnji Dinamo su toliko očajne u usporedbi s tom neuspješnom sezonom koja je bila bez trofeja. Očito je, ne dogodi li se čudo, da će bez svih trofeja plavi ostati i sad, ali prije deset godina Dinamo je bio daleko bolji negoli je to danas. Brojke ne lažu, Dinamo je tada nakon 28 kola koliko je i sada odigrano u HNL-u imao 22 boda više. Halooo!! S ta 22 boda više, plavi bi danas gotovo slavili naslov prvaka, imali bi prednost od 14 bodova više od danas vodećeg Hajduka. U tih 28 kola plavi su imali samo dva poraza, primili su daleko manji broj pogodaka (17, a dosad čak 38), sad imaju osam poraza.
Ne bi to tako teško palo na 'želudac' plavog navijača kad bi vidio da se ipak u klubu kreće u nekakvu pozitivu. Nažalost po njih, to nije tako. Željeli su demokratizaciju kluba i dobili su ju, ili bar misle da jesu. Nakon plavog proljeća okreću se drukčije stanice, ukidaju ovlasti predsjedniku Zajecu koji je tamo sve više biljka kao što je bio Mirko Barišić u vrijeme vladavine Zdravka Mamića.
Upitno je djelovanje klupskih čelnika, je li ono po Statutu, o čemu dvoje i ljudi koji su u klubu i otvaraju fronte u novoj podvojenosti.
Dinamo, njegovi članovi koji bi sad u toj demokratizaciji valjda trebali imati ključnu ulogu, moraju nekome povjeriti klub, dati mu ključeve Dinama, ovakvo narodsko vodstvo ne postoji baš nigdje. I ne pozivajte se na Hajduk, oni desetljećima pate zbog takvog upravljanja i sad im se eto 'potrefilo' da je Dinamo krenuo njihovim putem pa pada u njihov jad i zato imaju bijeli šansu za naslov. Šef se mora znati, kao što se zna u Rijeci. Ako Mišković kaže da će se nekoga prodati, pa čak i pola udarne momčadi, onda se zna da on nosi odgovornost za to. U Hajduku je ne nosi nitko zadnjih 20 godina, a sad je Dinamo na tom putu lutanja. Ne znamo tko je u ovom trenutku pravi šef, ali valja ga istaknuti, vjerojatno je to predsjednik uprave Zvonimir Manenica, ali to treba i reći i klub to mora reći.
Pa neka čovjek uzima lovorike kad nešto napravi, kao što je valjda napravio u financijskoj stabilnosti, ali i neka odgovara ako imamo Dinamo koji je trećeplasirani u HNL-u s najvećim proračunom. Jedino što je demokratizacija zasad donijela Dinamu je da se s tribina ne ori – Uprava odlazi. Kao što se to u godinama neuspjeha nije čulo na Poljudu.
Otvori KEKS Pay
...ovaj Dinamo je sada sa potpisom... nekompetentnih upravljača i njihovog nedoraslog izazovu, trenerskog izbora... no što znači igra sa pravim trenerskim potpisom, imali smo priliku gledati zadnjih mjeseci, trener Garcija i njegov trenerski potpis u Istri... sve što sam zadnjih dana, zadnjih mjeseci želio, da moj Dinamo igra moderni nogomet baš kao Istra... brz, kombinatorni, okomiti, sa jednim dodirom... nešto što smo mi igrali do prije neku godinu... moj atomski Dinamo, sa trenerskim potpisom onog čije se ime ne spominje, i rušili europske velikane... a sada smo očajni, pa je već i pitanje opstanka našeg Dinama... sve drugo je već izgubljeno...