Velimir Kljaić. Prva asocijacija je rukomet. Druga, olimpijsko zlato iz Atlante 1996., prvo hrvatsko zlato. Igrao je 12 godina u Medveščaku, zatim četiri u Klagenfurtu. Trenirao je Medveščak, Nürnberg, Wallau, Grosswallstadt, Essen, Zagreb, Minden, Gummersbach, Lokomotivu i Nettelsted, bio je izbornik rukometaša Hrvatske, Egipta i Kuvajta.
Osvojio je s Wallauom njemačko prvenstvo i kup, te Kup EHF-a, bio je trener godine, sa Zagrebom je bio u dva finala Lige prvaka osvojivši i dvostruku krunu u Hrvatskoj. S rukometašicama Lokomotive prvak. Cijela karijera u nekoliko redaka u kojima je skrivena priča o posebnom čovjeku. Jer Kljun, tako smo ga svi zvali, bio je poseban trener i čovjek.
Rođen je 10. veljače 1946. u Danilu kraj Šibenika, ali bio je pravi zagrebački dečko. Govorio je zagrebačkom šatrom, bio je elokventan i šarmantan. I bio je svoj. Što je imao reći, rekao je sugovorniku u lice, kod njega nije bilo zaobilaznih puteva.
Kovčeg uvijek spreman
Volio sam te rukometne razgovore s Kljunom.
– Pazi ovu rupu u obrani, pa tu može proći kamion, kamoli ne naš vanjski. Tako je objašnjavao dok smo gledali snimku Zagrebova protivnika.
I u večerima s tamburašima, i na kavi, uvijek je na stolu bio rukomet.
– Pa o čemu ćemo mi dečki pričati nego o sportu, autima, motorima i lijepim ženama – rekao bi.
Bio je od onih trenera kojemu je kofer uvijek bio spreman. I za odlazak i za novi izazov.
– Volio bih, za kraj, još jednom raditi u velikom klubu – pričao je nakon posljednjeg posla u Lübbeckeu.
Bio je Kljun i veliki borac, nikad nije uzmaknuo ni pred suparnicima ni pred autoritetima. Ni pred bolešću koja ga je napala.
– Ma, ne dam se ja samo tako, namučit će se taj račić dok me ne pojede – pričao mi je nakon što je saznao kakvoga novog opakog protivnika ima.
Asocijacija za rukomet
Pričao je o tome mirno, kao o nekom treningu ili partiji tenisa na Šalati koja ga čeka. A preznojavao sam se - ja.
Prije nekoliko dana čuo sam se s Agronom Hajredinijem, rukometnim zaljubljenikom iz Makedonije, Kljunovim prijateljem.
– Našao sam neki lijek, možda Kljunu pomogne.
Jučer smo se ponovno čuli.
– Poslao sam lijek!
Šutio sam, Agron je odmah shvatio. Kljun je ipak izgubio svoju posljednju utakmicu. Da je bila rukometna, sigurno ne bi.
– Bio je veliki trener, trener olimpijskih pobjednika. To sve govori o Kljunu – ocrtao je velikog stručnjaka Lino Červar, kojemu je Kljaić bio jedan od žešćih kritičara.
Kljun je otišao, rukomet je time jako puno izgubio. Rukomet. Prva će mi asocijacija kada budem čuo tu riječ biti – Velimir Kljaić.
Velimire, legendo.....! R.I.P.