Nisam više ekstremno brz kao prije deset godina, ali još sam dovoljno brz, kazao je Ivica Olić, simpatični dečko iz Davora koji je, iako mu je 36 godina, i dalje u vrhunskoj formi.
Oko mene uvijek pitanja
Odigrao je stotinu utakmica za hrvatsku reprezentaciju, u "Pivari" dobio od Šukera i uokvireni dres. No, možda i važnije od svih Olićevih postignuća je to da je ostao isti kakav je bio i kad je zabio prvi gol za reprezentaciju (Bosni i Hercegovini, na asistenciju Šukera, koji je zabio drugi gol), kakav je i sad kad je na San Siru odigrao stotu utakmicu. Jednostavan, pristupačan, bez obzira na to igra li u Zagrebu, Dinamu, HSV-u, Bayernu, Wolfsburgu..., pomoći će kad god može, uvesti hrvatskog novinara u kamp svog kluba, za razliku od mnogih drugih naših nogometaša. I to treba cijeniti mnogo više od samih golova. I njegovo srce s kojim uvijek igra, pogotovu za reprezentaciju. Zato je i postao miljenik navijača.
– Da, ali trebalo mi je vremena da se dokažem našim navijačima. Kad sam došao u Moskvu, za godinu dana postao sam miljenik, a kod nas je uvijek uz moje ime bilo nekakvih pitanja. Sad su me ljudi prihvatili. Zašto sam miljenik, trebaju reći navijači, valjda zato što sam uvijek davao sve što sam mogao, ali ja i ne znam igrati drukčije nego da dajem sve od sebe – pričao je Olić.
Iako se posebno sjeća tog prvog gola za Hrvatsku, najdraži mu je onaj u prvoj natjecateljskoj utakmici kad je zabio Italiji na SP-u.
– Tijekom cijele karijere prati me taj gol, svi ga se sjećaju. A i dresa koji sam skinuo u Ibarakiju pa ga nisam mogao obući. I danas ga čuvam doma. A najtužnija utakmica nije dvojbena, četvrtfinale EP-a protiv Turske – kazao je i nastavio:
Doživjeti stotu
– Znate, izgubio sam dva finala Lige prvaka u tri godine i nakon tih poraza trebalo mi je dan-dva da se oporavim od tuge. Ali nakon Turske gotovo mjesec dana nisam mogao ni pomisliti na nogomet. Da, mogli smo tada otići do kraja, imal ismo te Turke, bili smo bolji od njih, odlična momčad.
Najbolja dosad?
- E, to ne znam, jer svaki put kad krećemo u neki ciklus nagađa se da bismo mogli biti najbolji. Imali smo tada sjajnu momčad, ali nije li i danas tako, a onda nismo imali igrače u Realu i Barci, Mandžu u Atleticu i sjajne klince.
Odigrali ste stotu, dokad?
– Činilo mi se da je 95 isto kao i sto i mislio sam prestati nakon Brazila kad sam imao 96 nastupa. Nisam se želio nametati, ali izbornik mi je rekao da ostanem, a to su mi preporučili i Šimunić i Srna. Rekao sam izborniku da ću se odazvati budem li igrao u klubu. A sad hoće li biti 101, 105 ili 106, ne znam, ne opterećujem se time, ali nisam u godinama da mogu dugoročno planirati. Zasad sam dobro, fizičke predispozicije i dodatni program su mi pomogli da i s 35 godina igram, da me HSV kupi za dva milijuna eura i da potpišem dvogodišnji ugovor – rekao je Olić i dodao da ne zna što će raditi kad završi nogometnu karijeru. Zasad živi za nogomet.
– Vjerovali ili ne, volim spavati. Treba mi par minuta da se razbudim, pa kavica, doručak i trening. A gdje ću živjeti nisam odlučio, kako su mi supruga i djeca rođeni Njemačkoj, vjerojatno ćemo tamo i ostati.
Rekorderi reprezentacije:
Darijo Srna 121
Stipe Pletikosa 114
Josip Šimunić 105
Dario Šimić 100
Ivica Olić 100
>> Olić dobio priznanje za sto nastupa u reprezentaciji i neka to proslavi golom Norveškoj!
