Tradicija koja danas definira vizualni identitet svakog Svjetskog prvenstva rođena je 1966. godine u Engleskoj, kolijevci modernog nogometa. Tada je svijetu predstavljen World Cup Willie, prva službena maskota u povijesti turnira. Willie, antropomorfni lav odjeven u dres s britanskom zastavom, bio je djelo slobodnog ilustratora dječjih knjiga Rega Hoyea. Kao arhetipski simbol Ujedinjenog Kraljevstva, lav je bio logičan izbor, a njegov vedar i samouvjeren stav odmah je osvojio publiku. Bio je više od pukog crteža; postao je marketinški fenomen koji se pojavljivao na svemu, od šalica do posteljine, i postavio je temelj za sve buduće maskote. Njegova je uloga bila jasna: unijeti dašak zabave, približiti turnir mlađim generacijama i stvoriti novu komercijalnu vrijednost.
Nakon lavljeg proboja, uslijedilo je desetljeće dječaka. Meksiko je 1970. predstavio Juanita, simpatičnog klinca sa sombrerom na kojem je pisalo "MEXICO 70". Njegov jednostavan dizajn savršeno se uklopio u duh prvog Mundijala koji se prenosio u boji, donoseći živost i toplinu u domove diljem svijeta. Četiri godine kasnije, Zapadna Njemačka predstavila je duo, Tipa i Tapa. Dva dječaka u njemačkim dresovima, s natpisima "WM" (Weltmeisterschaft) i "74", trebala su simbolizirati zajedništvo i prijateljstvo u naciji koja je još uvijek nosila ožiljke podijeljenosti. Trend se nastavio i 1978. u Argentini s Gauchitom, dječakom odjevenim u tradicionalnu odjeću gauča, uključujući šešir, maramu i bič. Iako vizualno šarmantan, Gauchito je bio daleko od nevinog simbola. Njegov vedri lik služio je kao veselo lice turnira koji se održavao pod sjenom brutalne vojne diktature, predstavljajući oštar kontrast između nogometne proslave i surove političke stvarnosti zemlje domaćina.
Osamdesete godine donijele su radikalan zaokret i kreativnu eksploziju. Španjolska je 1982. prekinula niz ljudskih likova i svijetu ponudila Naranjita, nasmijanu antropomorfnu naranču. Ime, izvedeno iz španjolske riječi za naranču ("naranja") s deminutivnim sufiksom "-ito", savršeno je odgovaralo simpatičnom liku koji je predstavljao tipično španjolsko voće. Naranjito je postigao nevjerojatnu popularnost, postavši zvijezda vlastite crtane serije i jedan od komercijalno najuspješnijih maskota ikada. Meksiko se za svoje drugo domaćinstvo 1986. također okrenuo gastronomiji, predstavivši Piquea - jalapeño papričicu s brkovima i sombrerom. Njegovo ime potječe od riječi "picante" (ljuto) i bio je živopisan predstavnik meksičke kulture.
Vrhunac eksperimentalnog duha dosegnut je 1990. u Italiji s maskotom Ciao, jednom od najkontroverznijih i najodvažnijih u povijesti. Ciao je bio potpuna antiteza svemu što je dotad viđeno: apstraktna, bezlična figura igrača sastavljena od štapića u bojama talijanske zastave, s nogometnom loptom umjesto glave. Njegov kubistički dizajn bio je istovremeno hvaljen i osporavan. Za jedne, bio je umjetničko remek-djelo, minimalistički genij koji je, kada se dekonstruira, ispisivao riječ "Italia" i savršeno se uklapao u eru Italo-disco glazbe i avangardnog dizajna. Za druge, bio je hladan, bezdušan i neuspješan pokušaj koji nije mogao izazvati nikakvu emocionalnu povezanost.
Nakon talijanske avangarde, Sjedinjene Američke Države su se 1994. vratile sigurnijem pristupu. Njihova maskota bio je Striker, "psić Svjetskog prvenstva", kojeg je kreirao slavni studio Warner Bros. Animation. Izabran glasovima javnosti, Striker je bio utjelovljenje američkog duha: optimističan, energičan i komercijalno iznimno privlačan. U crveno-bijelo-plavom dresu, predstavljao je napor da se "soccer" približi američkoj publici i učini ga dijelom mainstream kulture. Četiri godine kasnije, Francuska se okrenula svojim korijenima. Za maskotu prvenstva 1998. odabran je Footix, galski pijetao, jedan od najprepoznatljivijih nacionalnih simbola. Njegovo ime bilo je pametna kovanica riječi "football" i sufiksa "-ix" iz popularnog stripa Asterix.
Ulazak u novi milenij donio je i prve digitalne maskote. Domaćini Južna Koreja i Japan 2002. godine predstavili su futuristički trio: Ata, Kaza i Nika. Poznati kao "Spheriksi", ove računalno generirane kreature stigle su iz izmišljene dimenzije "Atmozone", gdje su igrali sport sličan nogometu nazvan "Atmoball". Iako je cilj bio pokazati tehnološku naprednost i modernost domaćina, kompleksna priča i apstraktan dizajn nisu uspjeli doprijeti do srca navijača. Mnogima su djelovali odbojno i zbunjujuće, te se često navode kao primjer kako prevelika ambicija u dizajnu može rezultirati potpunim promašajem. Njemačka je 2006. pokušala spojiti klasični pristup s neobičnim elementima, no rezultat je bio Goleo VI, jedna od najbizarnijih maskota ikada. Lav, kao simbol koji se više veže uz Englesku, bio je čudan izbor za Njemačku. No, ono što je izazvalo najviše podsmjeha bila je činjenica da Goleo nije nosio hlače. Uz njega je bio Pille, govorna nogometna lopta, a ovaj je neobični dvojac stvorila tvrtka Jim Henson. Unatoč velikim očekivanjima, Goleo je doživio komercijalni fijasko, a tvrtka koja je imala licencu za njegovu proizvodnju bankrotirala je i prije početka turnira.
Južna Afrika je 2010. godine predstavila Zakumija, leoparda sa zelenom kosom, čije je ime bilo kombinacija međunarodne oznake za državu "ZA" i riječi "kumi", što na nekoliko afričkih jezika znači deset. Bio je to živopisan i općeprihvaćen simbol prvog Mundijala na afričkom kontinentu. Brazil je 2014. otišao korak dalje s Fulecom, tropskim pasancem, ugroženom vrstom koja živi isključivo u Brazilu. Njegovo ime, spoj riječi "futebol" (nogomet) i "ecologia" (ekologija), nosilo je snažnu poruku o važnosti očuvanja okoliša.
U eri interneta, odabir maskota sve se više prepuštao navijačima. Vuk Zabivaka, čije ime na ruskom znači "onaj koji zabija", postao je maskota za Rusiju 2018. nakon što je za njega glasalo više od milijun ljudi. Njegove sportske naočale i samouvjeren stav učinili su ga modernim i dopadljivim.
Katar je 2022. predstavio La'eeba, lebdeću figuru inspiriranu gutrom, tradicionalnim muškim pokrivalom za glavu. Njegovo ime znači "super vješt igrač", a FIFA ga je opisala kao biće iz paralelnog "maskota-svemira".
Svjetsko prvenstvo 2026. godine, koje se po prvi put igra u tri države - SAD, Meksiko i Kanada, donosi i tri maskote. Svaka predstavlja po jednog domaćina: bjeloglavi orao Clutch (SAD), jaguar Zayu (Meksiko) i los Maple (Kanada). Iako su životinje logičan izbor koji odražava faunu Sjeverne Amerike, kritičari su istaknuli da su predvidljive. Njihov uglađeni, digitalni izgled sugerira da su stvoreni prvenstveno za svijet videoigara i virtualne interakcije, a manje kao klasične maskote koje šeću stadionima. Ovaj trojac simbolizira ne samo jedinstvo triju nacija, već i budućnost u kojoj maskote postaju interaktivni digitalni ambasadori, prilagođeni globalnoj i tehnološki pismenoj publici.
Otvori KEKS Pay
