Zagrebački kvart Utrina nije imao nogometni klub dok ga nije osnovao Željko Mužar 2008. Danas na terenu Sportskog centra Utrina trenira oko 150 djece u sedam registriranih selekcija. Kadete, juniore i seniore nemaju, ali zato imaju djece u 12 različitih godišta iz kojih mogu sastaviti isto toliko momčadi. Okrenuli su se najmlađima...
– Gradimo klub putem obiteljskih druženja. Ne funkcioniramo kao drugi klubovi da npr. roditelje ne puštamo da gledaju treninge. Volimo da su i oni dio priče. Dva do tri puta mjesečno organiziramo roditeljske sastanke. Dobivamo ispise ocjena iz škole i onda prema tome radimo plan s roditeljima. Mi smo sportska nadopuna školi. Djeca ovdje imaju sve: odgoj, druženje s roditeljima i vršnjacima, rekreaciju, natjecanja... – objasnio je Željko Mužar, predsjednik kluba.
Selekcije idu po turnirima u Hrvatskoj i okolici. Sudjelovali su i na prvom Večernjakovu i Maxovu turniru limača koji se održao u kolovozu na terenima NK Špansko. Nastupili su s mlađom generacijom, ali ne smeta. To će ih očeličiti.
– Najmanji igrač ima tri i pol godine, mali Eruka. Ne biste vjerovali, mali igra k'o veliki – pričao je Mužar.
Dva puta tjedno igraju mame i tate. Imaju ugovore s Hrvatskim Crvenim križem pa kod njih dva puta tjedno igraju i izbjeglice i azilanti. Tako je jedan od trenera Celestine Olisa iz Nigerije.
– Dobro je ovdje. Moji najmanji imaju treninge sat vremena, no uvijek dođu 15 minuta ranije. To dodatno vrijeme iskoristimo za pričanje o školi i obvezama – objasnio je Celestine.
– Nisam znao kako će me prihvatiti jer sam stranac, iz Afrike. No nije bilo problema. Danas me vide kao domaćeg čovjeka koji je puno godina bio na moru – pričao je dobro raspoloženi Nigerijac.
Prisjetio se i nekih bisera...
– Igrali smo utakmicu i kaže meni igrač: "Treneru, ako ja budem igrao, htio bih dati četiri gola! Rekoh, ako hoće, neka dijete igra pa sam ga ubacio u igru. Onda kaže poslije utakmice: "Treneru, oprosti, nisam dao niti jedan gol..." Bistri su, rade, ali ne može to tako brzo kako oni žele.
Komunikacija s djecom nije problem jer tečno priča hrvatski, ali kaže da u nogometu poznavanje jezika i nije potrebno.
– Nogomet ima jedan jezik koji i Hrvati znaju. Ne trebaš pričati, moraš pokazati. Ako pokažeš da znaš, onda svi znaju da znaš, a ako pokažeš da ne znaš, svi će znati da ne znaš.
– Nama je super, mi imamo stranog trenera – kaže golman Tin Župan (10). Nogomet trenira tek mjesec i pol, kaže da tek sad vidi što je propuštao.
– Super mi je. Mislio sam da ću biti igrač, ali trener mi je rekao sam super na golu. Bolje da radim ono što mi ide.
Kod trenera Matije Salije to poslijepodne trenirali su mlađi i stariji pioniri.
– Šest godina sam trener, a ovdje treniram pionire i nešto onih mlađih kategorija, zagiće od 6 do 8 godina. Sa starijima je lakše jer su manji malo divlji. Imaju manje koncentracije. Iako, i ovi stariji imaju bisera i bumbara koji zuje svugdje samo ne gdje treba – pričao je Salija sa simpatijama o svojim klincima.
Ivor Pleša (9) i Tin Podoreški (9) kapetani su svaki u svojoj selekciji pionira.
– Treniram tri godine i navijam za Dinamo – rekao je kratko Ivor.
A ako Utrine okupe seniorsku momčad, za koga će onda navijati?
– Ma i onda će navijati za Dinamo – dodao je trener Salija.
– Ja sam i za Dinamo i za Utrine – pohvalio se Tin.
Nekad je malo naporno jer su djeca u Utrinama i po pet dana na terenu.
– Nogomet svakako volim više od cura – sigurno je dodao Tin. I svi njegovi suigrači dijele to mišljenje.
– Treneri vole cure više nego nogomet – nasmijali su se klinci i razvezali priču na koje su kandidatkinje treneri bacili oko.
– 'Ajmo dečki, odite tamo malo trenirati – brzo ih je uputio trener.
Taj mali, veseli, obiteljski klub podignut je ni iz čega. Predsjednik Mužar kaže da je prije na tom mjestu bila ruševina oko koje su se skupljala društva sumnjivog morala i ovisnici o narkoticima.
– Cijeli život sam u Utrinama i mislim da je našem kvartu bio potreban klub. Uz tržnicu, ovo je jedino mjesto gdje se nešto događa. Novi park je više za pse nego za djecu i jedino ovdje mogu doći – rekao je Željko Mužar pa nastavio:
– Digli smo kredit i platili umjetni travnjak 80 tisuća eura. Troškovi su veliki, ali krpamo se radom, donacijama i uz podršku roditelja. Od Grada nikad nismo dobili ni kune, niti smo tražili. Mislimo da bi ipak oni sami trebali prepoznati divnu priču ovog kluba. Radimo s invalidima koji nedjeljom dolaze igrati. Turnirom smo obilježili Dan mira, imamo i "dane izbjeglica"... – otkrio je Mužar.
>> Savršena nedjelja u Španskom za male igrače, trenere, tate i mame
