Ako ste zagriženi pratitelj HNL-a u posljednjih nekoliko godina, sigurno se sjećate iznimno velikog broja trenutaka u kojima ste bili impresionirani trenerskim pristupom i taktičkim odlukama Gonzala Garcije za vrijeme njegova dva mandata u Istri. Činjenica da netko iz Istre prijeđe u Hajduk često kod trenera zna zamagliti percepciju, jer se očekivanja mijenjaju pa se češće primjećuju manjkavosti nego vrline.
Urugvajac je i dalje ostao izuzetan nogometni stručnjak, pa i kad mu u prvoj sezoni u Hajduku nije išlo. Najviše mu se spočitavala tvrdoglavost. Da si ne lažemo, i autor ovih redaka je bio jedan od tih koji mu je to spočitavao.
Garcia je od Hajduka stvorio momčad koja se temeljila na dominaciji lopte i kontroli utakmice, što je daleko iznadprosječno (s obzirom na rezultate drugih trenera) funkcioniralo u utakmicama protiv takozvanih manjih klubova, no u velikim utakmicama je zbog uporne vjere u taj sistem često znao gubiti. Zbog toga je i donedavno bio bez pobjede u četiri derbija s Dinamom. Strana onih koji su ga kritizirali glasila je "treba se nekada prilagoditi i odigrati pragmatičnije u tim utakmicama", dok je Garcijina strana glasila otprilike "možda ćemo se u nekim dijelovima utakmice malo prilagoditi, ali mi smo Hajduk i želimo nametnuti svoj stil, želimo vladati utakmicom".
Za uigravanje sustava kao što je Garcijin, reći će vam mnogi treneri, potrebna su četiri prijelazna roka kako bi trener uspio kadrirati i profilirati ono najbolje što mu treba. To je u Hajduku do Urugvajčeva mandata bila potpuno nemoguća misija, jer je rijetko koji trener Hajduka uspio izdržati na klupi više od pola sezone, a kamoli dvije. U kriznim situacijama najlakše je biti ishitren kako bi se "poslušalo" trenutačno nezadovoljstvo navijačkog puka, ali takvi potezi sprečavaju praćenje vizije.
Sada je Garcia dovršio svoj treći prijelazni rok, i mora se priznati da je posao jako kvalitetno obavljen. Marin Šotiček, Khalil Fayad, Alberto Del Moral, Dalisson, Mathieu Acapandie – to je već pet dovedenih igrača bez kojih je danas gotovo nezamisliva početna postava Hajduka. Kad u priču dodamo činjenicu da su Dennis Hadžikadunić i Leander Dendoncker došli nešto kasnije i u nešto slabijem fizičkom stanju pa bi tek nešto kasnije trebali pokazati svoju vrijednost, Hajduku se zaista može dati i više nego pozitivna ocjena za ljetni prijelazni rok, a tu pohvale idu i sportskom direktoru, Poljaku Robertu Grafu koji je vrlo elokventno dio regrutacije opisao na gostovanju u podcastu Iza Pjace.
Sramota Torcide o kojoj piše cijeli svijet i fantastična pobjeda Hajduka: Ovako je jučer izgledao Split
Koja je zadnja ikona Hajduka koja je svojom individualnom pojavom toliko zaludila Split kao Marko Livaja? Morali bismo dosta daleko otići u prošlost. Svojim vanzemaljskim izvedbama od 2021. nadalje u dresu Hajduka stvorio je status ikone i besmrtnosti među navijačima kluba. Gonzalo Garcia je u svojoj viziji zaključio vrlo jednostavno – Michele Šego je moj prvi centarfor, a Marko Livaja je njegova pričuva. U samim počecima zbog te je odluke Garcia bio "kastriran" u domaćoj sportskoj javnosti. Na početku ove sezone je nekoliko utakmica u nizu bio glasno izviždan na Poljudu, a Garcia je jednostavno vjerovao u tu odluku, što mu se i isplatilo povijesnom europskom sezonom Šege sa šest pogodaka, što je naravno dovelo do prvog plasmana u Europu nakon 16 godina. Protiv Ajaxa Livaja nije ušao u igru, kao ni u derbiju protiv Dinama, i gotovo da nitko nije trepnuo. Zašto nije? Jer su navijači zadovoljni igrom momčadi. Vrlo jednostavno.
Garcia možda još uvijek nije stavio neki trofej u vitrinu kluba, pa makar to bio i Kup kao što su ga proteklih godina osvajali sada uspješni treneri na razini Lige prvaka, Ivan Leko i Valdas Dambrauskas, ali je donio nešto puno važnije. Indoktrinirao je momčad do te mjere da Hajduk ovako samopouzdano, ovako uvjerljivo i ovako sa stavom 'gazde' može istrčati u taj povijesni europski okršaj - i to protiv Ajaxa koji je, ne dajte se prevariti, i dalje strahovito kvalitetna momčad. Istina, nije to onaj Ajax koji osvaja naslove, ali i dalje je to klub s ekstremno kvalitetnim nogometašima u svojem kadru.
Hajduk je odigrao senzacionalno dobru utakmicu protiv favoriziranog suparnika. Otvaranje igre iz krila Tonija Silića je bilo milina za gledati, posebice uz sveprisutnog Khalila Fayada koji se vrlo brzo promeće u glavnog nositelja, motora, ali i dirigenta Hajdukove igre. Marokanac je plesao između Davyja Klaasena, Juliana Brandta i Sofyana Amrabata, veznjaka koji su prilično nedavno igrali za najveće klubove na najvišim razinama. A iza njegovih leđa Alberto Del Moral kao čvrsti, ali mirni korektor, uz više nego dovoljno tehničke potkovanosti kako bi se zadaće odradile.
Svi su u izgradnji napada bili ekstremno sigurni s loptom na podu i u nogama, pa čak i u situacijama kada bi po trojica Ajaxovih igrača dolazila u kazneni prostor Hajduka pri presingu. Mirnoća je bila na zadivljujućoj razini.
Dalissona, Bambe i Šotičeka je bilo svuda po terenu, kao i Hrgovića koji je igrao sve moguće pozicije dok je Acapandie najčešće služio kao treći stoper pri otvaranju igre. A Michele Šego je odigrao kapetansku utakmicu. Grizao je kao pas, jurio i tražio greške protivničkih suparnika, te jednu takvu loptu i ukrao za pobjednički gol Šotičeka.
Osim ponekih trenutaka u kojima su Dennis Hadžikadunić i Dario Marešić uhvaćeni na spavanju u zadnjoj liniji Hajduka, bijelima se ne može puno toga prigovoriti. Utakmica je odigrana fenomenalno, a uz spomenuti tehnički dio igre agresivnost je bila na pravoj razini, s 20 prekršaja i veliki broj presječenih dodavanja. Sve u svemu, Garcia je utakmicu pripremio maestralno, kao i derbi protiv Dinama nekoliko dana prije toga.
Ono gdje je Garcijin Hajduk napravio nešto prilagodbe na pragmatičniji pristup događalo se u drugom poluvremenu, kad je Hajduk bio taj koji je imao pozitivan rezultat, a Ajax ga nešto agresivnije krenuo loviti. Međutim, Hajdukova generalna kompaktnost i agresivnost u duelima ostavili su Nizozemce na vrlo malo izglednih prilika. Čak je i Hajduk bio vrlo opasan iz nekolicine protunapada u toj završnoj fazi dvoboja. Sve u svemu, iznimno iskontrolirana utakmica, što je nešto na što se baš i nismo u posljednjih 10-15 godina naviknuli kod Hajduka.
VEZANI ČLANCI:
Fayad kao vođa igre, Šego kao kapetan koji para mreže, Bamba i Šotiček na krilima kao neumoljive i neprestane napasti, Dalisson kao ofenzivni veznjak kojeg ima svuda po terenu, Hrgović i Acapandie kao pouzdani bekovi i u zadnje vrijeme sve sigurniji Silić. Uz još neke željene napretke na stoperskim pozicijama, trenutačni Garcijin Hajduk je gotovo u savršenom stanju. I do toga se igrači nisu doveli sami, doveo ih je stručni stožer koji je dobio strpljenje, i to strpljenje iskoristio na najbolji mogući način.
Gonzalo Garcia možda će za dva mjeseca nakon nekog lošeg niza od pet uzastopnih poraza biti 'najuren' iz Hajduka. Nogomet je jako čudnovat i nikad se ništa ne zna. Međutim, ono što će Garciji uvijek ostati zapisano je to da je trener koji je završio 16 godina europskog posta i trener koji je maestralnom pripremom na Poljudu srušio Ajax. To su stvari koje Hajdukovi navijači jako dugo neće zaboraviti i to su stvari koje Garciji nitko neće moći oduzeti. Na kraju krajeva, to su stvari koje je potpuno zaslužio.
Otvori KEKS Pay
Tužno je da se nakon ovakve utakmice, osjeća samo sram i tuga, da nitko neće pričati o igri, igračima. 16 godina čekaš Europu, jake utakmice, da možeš ići na gostovanja s obitelji, prijateljima, stvarati uspomene, onda ovo se dogodi. Zna se da UEFA ima nisku toleranciju na pirotehniku i da drastično kažnjava. I što najviše čudi tijekom ljeta i prijašnjih godina bilo je više, manje uredno. Bojim se da si ovim došao na rub, da ovakav još jedan sličan incident znači izbacivanje iz Europe, a to bi unazadilo klub drastično. Navijaj za svoj klub pjesmom, šalom, zastavom, ostavi se pirotehnike. Nitko se ne treba stavljati iznad kluba izgleda. Želimo biti dio civilizirane Europe, mislim da u našoj ligi treba početi uvoditi više reda, naročito u vezi pirotehnike. Treba nam netko kao Thacherica.