Dan nakon novog debakla hrvatskih košarkaša i šokantnog poraza od Poljske tražilo se tko je veći krivac. Jesu li to čelnici Saveza Vranković i Rađa, je li to izbornik Anzulović ili igrači poput Stipčevića koji se preplašio kada je trebalo pogoditi tricu za preokret ili Simona koji je u presudnom napadu izgubio loptu.
Iako, da je Hrvatska prava, kakva bi trebala biti s četiri NBA igrača u momčadi, ta jedna ili dvije situacije uopće ne bi presuđivale, već bismo Poljake dobili s 15 razlike.
>> Pogledajte i konferenciju HKS-a nakon dva poraza reprezentacije
Kada najbolji igrač Hrvatske Bojan Bogdanović kaže da nisu imali ideje u napadu, da nisu imali dovoljno uigranih akcija, onda je to jasan znak da je to izbornik kojem igrači ne vjeruju. Sada je već očito da su Rađa i Stojko nakon Skelina promašili i s Anzulovićem.
Ali kad bi barem Anzulović bio najveći problem hrvatske košarke. Ima ih barem deset većih. Najveći je nepostojanje sustava. Jer, kakav je to sustav koji već 15 godina ne može stvoriti vrhunskog razigravača, kakav je to sustav kojem se posljednjih 20 godina gotovo u pravilu događa da talentirane generacije kadeta i juniora nestanu u seniorskoj košarci.
Ne lažimo se, od nekadašnja tri velikana – Cibone, Splita i Zadra – ne funkcionira nijedan. Jedini svijetli primjer klupske košarke je Cedevita, koja sve više ulaže u omladinski pogon i koja ne uzima novac od građana i državnog proračuna kako bi se iz godine u godinu spašavala kao što to čine drugi.
A ono što je možda i najgore u hrvatskoj košarci – liga nam je potpuno je izgubila značaj, žrtvovana je zbog ABA lige. Poljaci, koji su nam prekjučer očitali košarkašku lekciju, imaju 17 klubova u domaćoj ligi, gledanost i kvaliteta lige stalno im raste. A posljedično – i reprezentacija.
>> Pogledajte kako su mladi košarkaši nakon osvojenog zlata zapjevali Lijepu našu u Novom Sadu
Nažalost, najgore za košarko, kontejnerske abonente i kulturne balkanske abstinence tek slijedi jer imamo Hrvatsku.