Englezi u nogometnom smislu više nemaju nikakvih kriterija. Zamislite, u potrazi za novim izbornikom oni se okreću jednom, istina zabavnom i duhovitom TV komentatoru, usput i treneru West Hama bez trofeja, umjesto da posegnu za najboljim izbornikom prvoga kruga Europskog prvenstva, čovjeku koji je s rezervama nokautirao europske prvake Španjolce.
Srećom, bolje od Engleza vide Rusi iz Anžija koji nude klupu našemu izborniku Anti Čačiću, prekaljenom trenerskom veteranu koji bi u 63. godini mogao ostvariti najunosniji angažman karijere. I uvaliti nas u nevolju – koga, zaboga, na klupu vatrenih nakon našega Ante?
Dokaz vrijednosti
Interes za Čačića logična je posljedica sjajnih nastupa hrvatske reprezentacije na Euru u Francuskoj i nastavak ekspanzije naše trenerske struke po Europi. Dokaz njezine vrijednosti je i angažman hit-trenera Crotonea u prošloj sezoni Ivana Jurića (40) u talijanskom prvoligašu Genoi (11. u prošloj sezoni) umjesto domaćega stručnjaka Gasperinija.
Posebnu težinu Jurićevu dolasku u Genou daje činjenica da će Splićanin biti jedan od samo trojice stranih trenera u talijanskoj Seriji A, ligi od dvadeset klubova, uz Srbina Sinišu Mihajlovića (Torino) i Portugalca Paula Sousu (Fiorentina). Talijani očito najviše vjeruju svojoj struci, školovanoj u svjetski poznatoj trenerskoj akademiji u Covercianu.
– Navijači Genoe vrlo su zahtjevni – kaže bivši igrač ovoga kluba i Večernjakov kolumnist Mario Cvitanović i dodaje:
– Temperamentni su, žestoki, puno traže; srčanost, privrženost klubu, odanost i, jasno, rezultate. I naravno – uvijek moraš biti ispred gradskoga rivala Sampdorije.
Kakav ste odnos imali s navijačima Genoe?
– Na jednoj utakmici nezgodno sam pao, slomljena mi je bila šaka na dva mjesta i istodobno sam imao distorziju gležnja. Iznijeli su me s travnjaka, ali brzo sam se oporavio i već u sljedećoj utakmici, u Palermu, zaigrao sam. Tu sam ih osvojio, baš su me zavoljeli. Međutim, čim su krenuli slabiji rezultati, sve igrače uzeli su na zub, pa i mene. Moje herojstvo brzo je bilo zaboravljeno – dodaje Cvitanović.
Nakon što je Jurić preuzeo Genou, hrvatska struka prvi je put postala prisutna u čak tri lige petice: od prošle sezone Slaven Bilić je u West Hamu, a Niko Kovač briljantno je odradio posao u njemačkom Eintrachtu. Za usporedbu, jednak broj stručnjaka u petici ima i europska trenerska velesila Portugal: Mourinha u Manchester Unitedu, Leonarda Jardima u Monacu i spomenutoga Sousu u Fiorentini.
Nijemci su, za razliku od Talijana, ipak povjerljiviji prema stranim trenerima koji su, osim u Eintrachtu, prisutni u još šest klubova: Talijan Ancelotti vodi Bayern, Austrijanci Hassenhütl i Stöger su u Leipzigu, odnosno Kölnu, Ukrajinac Skripnik u Werderu, Švicarac Schmidt u Maintzu, a Mađar Pal Dardai u Herthi.
U modi je Tudor
Osim u ligama petice, hrvatski stručnjaci raspoređeni su na još nekoliko europskih destinacija. U modi je, primjerice, Igor Tudor, koji je nakon neslavne sezone u PAOK-u ekspresno dobio angažman u novom turskom prvoligašu Karabüksporu. Njegov dojučerašnji pomoćnik Ivan Leko preuzeo je belgijski St. Truiden, Tomislav Marić od prošle sezone vodi slovački DAC, a Zoran Vulić moldavski Šerif.
Ne zaboravimo kako su četvorica Hrvata na pozicijama u nekim od najatraktivnijih azijskih klubova; Ivanković u iranskom Persepolisu, Zlatko Dalić u Al Ainu iz UAE, Zoran Mamić u saudijskom Al Nassru i Luka Bonačić u Al Ahliju iz Dohe.
Nakon Slavena Bilića, najunosniju gažu među hrvatskim trenerima ima Robert Prosinečki na klupi reprezentacije Azerbajdžana, čak milijun i pol eura godišnje. Šteta jer društvo Modrića, Rakitića i ostalih majstora bilo bi prirodno stanište za detonaciju Robijeva trenerskog talenta.
