Jedan kratki izlet gondolom na 1985 metara visoki vrh iznad Saalbach-Hinterglemma, poprišta nedavno završenog Svjetskog skijaškog prvenstva, podsjetio nas je na jednu od najtužnijih priča u povijesti ovog sporta.
A gore smo naišli na, u kamenu stijenu uklesanu, spomen-ploču na svojedobno tragično stradalu skijašku šampionku. Kao podsjetnik na to koliko je skijanje opasan sport, o čemu svjedoči i podatak da na proteklom mundijalu, a iznijeli su ga pedantni Švicarci, nije bilo devetero njihovih i još 25 skijaša i skijašica iz ostalih zemalja, među kojima su i Petra Vlhova, Alexander Kilde, Marcel Hirscher, Alexis Pinturault i Cyprien Sarrazin.
Uzdrmani skijaški svijet
Natjecanja na, u nedjelju završenom, Svjetskom skijaškom prvenstvu održavala su se na stazi imenovanoj po Urlike Maier, trofejnoj austrijskoj skijašici koja je smrtno stradala nakon pada u spustaškoj utrci Svjetskog kupa u Garmisch-Partenkirchenu.
Zbilo se to 29. siječnja 1994. kada je dvostruka svjetska prvakinja u superveleslalomu, sa startnim brojem 32, brzinom od 105 kilometara na sat, dvadesetak sekundi prije ciljne ravnine izgubila ravnotežu i udarila u hrpu snijega na rubu staze. Udarac je bio toliko snažan da je pala tako da je na licu mjesta slomila vrat. A taj događaj, koji se zbio samo dva tjedna prije Olimpijskih igara u Lillehammeru, bio je udarac koji je do srži uzdrmao skijaški svijet jer se sve to moglo vidjeti i u izravnom televizijskom prijenosu pa redatelji danas izbjegavaju prikazivati usporenu snimku padova koji bi mogli biti fatalni.
Sve se dogodilo na njezinu posljednjem Svjetskom prvenstvu jer se nakon te sezone planirala oprostiti od skijanja kako bi se više mogla posvetiti svojoj četverogodišnjoj kćerkici Melanie.
A baš je u toj prigodi mala Melanie bila u ciljnoj ravnici u naručju oca Huberta Schweighofera kako bi bodrila svoju mamu koja se velikom brzinom spuštala niz padinu. Bila je malena Melanie svjedokinjom i događaja od tri godine prije kada je njezina mama po drugi put postala svjetskom prvakinjom u superveleslalomu. I to baš u Saalbachu, popularnom austrijskom skijaškom središtu, udaljenom 45 minuta od njezina doma u selu Rauris.
Ni zamisliti ne želimo kako se osjećao tata Hubert kada je iz lokalne klinike u Murnau, dva i pol sata nakon teškog pada, stigla vijest da je ostao bez supruge i majke svojeg djeteta i da to – da mama više nikad neće doći kući i da je više nikad neće uspavljivati – sada mora nekako objasniti i svojoj kćerkici.
A tu priču još sentimentalnijom zacijelo čini podatak da je svoje prvo svjetsko zlato – iz 1989. u američkom Vailu – osvojila kao tromjesečna trudnica. Nosila je Melanie, djevojčicu koja će, tragična sudbina tako će htjeti, mamu imati manje od pet godina.
Sve do današnjeg dana, Urlike Maier jedina je žena koja je izgubila život za vrijeme utrke Svjetskog kupa. Stradavale jesu i druge skijašice, ali nijedna za vrijeme utrke najvišeg ranga. Smrtno je stradala još jedna svjetska prvakinja u superveleslalomu, no Francuskinji Regine Cavagnoud to se dogodilo za vrijeme treninga na ledenjaku Pitztal.
Kao svjedok tog stravičnog pada, Austrijankinjina prijateljica, Kanađanka Kerrin Lee-Gartner bila je uzdrmana do mjere da nije znala želi li ona više sudjelovati u spustaškim utrkama pa tako i u onoj u Lillehammeru gdje je trebala braniti svoje spustaško zlato osvojeno u Albertvilleu 1992.
– Bila sam uzdrmana do srži, do točke da nisam bila sigurna želim li ikad više voziti spust. Moj je suprug bio siguran da više ne želi gledati kako se natječem u najbržoj disciplini i ja sam odjednom postala svjesna što sve riskiram vozeći spust. A to više nije značilo izvrnuta koljena ili slomljene kosti već i život. I zato sam se pitala što ja to radim i zašto to radim.
Uvedene sigurnosne ograde
Na kraju je olimpijska pobjednica ipak branila svoj tron, ali ga obranila nije. Osvojila je osmo mjesto u superveleslalomu i 19. u spustu i bilo je vidljivo da to više nije to.
– Nastupila sam u Lillehammeru, ali nisam više vozila jednako strastveno kao prije. A suprug nije više mogao biti moj trener, njegovo srce to više nije moglo. Nekoliko tjedana kasnije, u zadnjoj utrci moje karijere, opet sam osjetila čaroliju i tako sam zahvalna što sam se umirovila sjećajući se koliko sam voljela taj sport.
Nakon stradavanja Urlike Maier sigurnosne ograde postale su obvezne na svim utrkama Svjetskog kupa, a i proizvođači zaštitnih kaciga počeli su se dodatno truditi da s njihovih tvorničkih traka izlaze što kvalitetniji i otporniji proizvodi.
Još sentimentalnijom tu priču čini podatak da je Urlike svoje prvo svjetsko zlato – iz 1989. u američkom Vailu – osvojila kao tromjesečna trudnica
Otvori KEKS Pay
