Filip Blašković Šiljo, čvrsti oslonac trofejne Dinamove generacije '67., čovjek je koji živi nogomet, koji pamti sve utakmice, svaku situaciju i gol. Kao što se i danas pamti Kup velesajamskih gradova. Danas je nesretan što zanimanje za naš nogomet i te kako pada, što su nam tribine puste.
I TV je kriv za posjet
– Čuo sam da je na posljednjoj utakmici bilo 710 gledatelja. Pa nama je na treninge dolazilo po tisuću ljudi! Prije Dinama, s ocem bih vlakom iz Broda dolazio na utakmicu, tražili bismo neki izgovor, da idemo vidjeti Velesajam ili nešto. Dosta je toga i na televiziji, možda se ljudi ne žele odreći komfora. Valjda je to i zato što se 90 posto našeg društva bori za egzistenciju – govori Blašković pa se osvrće i na jedan suvremeni fenomen.
– Puno je to stranaca, moguće je da se ljudi i teško identificiraju. Ne znam kako se deset takvih igrača ne može pronaći u provinciji, onih pravih kojima je želja i čast igrati za Dinamo i koji su spremni sve dati na terenu. Takvi te nose i zbog takvih pobjeđuješ. A što ti je danas provincija? Brazil, Argentina, Portugal... Nije nama u moje doba bio problem dobiti Zvezdu ili Partizan u Beogradu, ali proći u Nišu i sličnim mjestima bilo je nešto drugo. Nismo ih impresionirali, tukli su nas kako su stigli, nije bilo nikakve poštede. No i ta bi se liga kvalitetom morala uvelike popraviti, samo što su uvjeti danas nemogući, klubovi žive od prodaje igrača – govori nam Šiljo.
Blašković je sa svojim suigračima na poziv današnjeg vodstva kluba bio na Dinamovoj europskoj utakmici u Rumunjskoj.
– Na poziv Dinama otišli smo na utakmicu s Astrom u Rumunjsku. Tamo su nas dočekali igrači Dinama iz Pitestija s kojima smo igrali u trećem kolu na putu do naslova. Bila su to prelijepa vremena – sjetno će Šiljo.
Žao mu je što se Dinamo tamo spotaknuo.
– Gledajući skupinu, Dinamo je ovo morao proći pored Celtica i Astre.
Imamo koga izabrati
– Ne samo zato što je moj Brođanin, ali Mario Mandžukić za mene je zaista najbolji. U kojoj god momčadi igra, nametne se, kompletan je, ima i igru glavom, naprosto je na svjetskom nivou. Djeluje mirno i tiho, ali pravi je vulkan kada plane – ponosno će nekadašnji Dinamov centarhalf.
– Vjerujem u Kovača. Ima tu njemačku temeljitost i studioznost, takav je, uostalom, bio i igrač. Ova reprezentacija može puno, kakva smo mala zemlja, zaista je super koliko igrača imamo iz velikih europskih klubova. Općenito je zapravo nemoguće pogriješiti u izboru, kvalitete imamo napretek – završio je Blašković.
Poredak za nogometaša:
1.Mario Mandžukić (Atlético M.) 10
2. Luka Modrić (Real M.) 9
3. Ivan Rakitić (Barcelona) 8
4. Vedran Ćorluka (Lokomotiv) 7
5. Ivan Perišić (Wolfsburg) 6
6. Darijo Srna (Šahtar) 5
7. Andrej Kramarić (Rijeka) 4
8. Dejan Lovren (Liverpool) 3
9. Ivica Olić (Wolfsburg) 2
10. Ivan Vargić (Rijeka) 1
Poredak za nadu:
1. Tin Jedvaj (Bayer L.) 5
2. Marko Pjaca (Dinamo) 4
3. Marko Rog (Split) 3
4. Alen Halilović (Barcelona B) 2
5. Nikola Vlašić (Hajduk) 1
Sutra najbolje bira: MILOŠ HRSTIĆ
Isus Krist, pa jel može jedan dan proći a da se ne pišu tekstove o posjeti dinamovih utakmica? U redu, shvaćamo, Dinamo ima slabu posjetu, to je jedini argument koji plaćenici imaju protiv Dinama, pa stalno to recikliraju. Dosadniji ste od duplog proljeva.