Zoran Zekić već je zaboravio na sezonu sa Sheriffom iz Tiraspola koju je prije mjesec dana u velikom stilu priveo kraju i već planira novu u kojoj se traži novi iskorak, prije svega onaj europski.
S najtrofejnijim moldavskim klubom, kojega je preuzeo proljetos, osvojio je dvostruku krunu, a da pritom nije izgubio niti jednu utakmicu u nacionalnim natjecanjima!
Prednost čak 17 bodova
Kada je sjeo na klupu moldavskog nogometnog vladara u 8. prvenstvenom kolu nakon otkaza Goranu Sabliću, Sheriff je imao tek bod prednosti ispred prvih pratitelja Sfintula i Milsamija. Dvadeset prvenstvenih utakmica poslije sezonu je završio sa 17 bodova više od najbližeg pratitelja.
Prvi hrvatski trener koji je ove sezone osvojio naslov prvaka (u Moldaviji se liga od osam klubova igra četverokružno od sredine ožujka do sredine studenog) stanku između dvije sezone iskoristio je i za posjet Osijeku, 24 sata proveo je u rodnom gradu, prvi put od odlaska bio je u Gradskom vrtu, ali u drukčijoj ulozi u odnosu na prethodne 152 utakmice koje je gledao Osijek. Ovaj puta bio je na tribini kao navijač.
– Obišao sam obitelj, sjeo malo s prijateljima, odgledao utakmicu, ali sve nešto na brzinu.
Sezona u Moldaviji nije bila ništa manje od očekivane jer nacionalni trofeji se u Sheriffu podrazumijevaju.
– Nakon dvije godine Sheriff je osvojio dvostruku krunu tako da je osnovni cilj sezone ostvaren, pa i premašen u odnosu na prethodnu. Imali smo velikih promjena u kadru tako da smo se u hodu i uigravali zbog čega smo patili u Europi. Opet je otišao veliki broj igrača pa ćemo se ove zime pokušati što prije pojačati kako bismo imali dovoljno vremena za uigravanje jer pripreme su i osmišljene tako da u top-izdanju dočekamo ljeto kada počinju nove europske kvalifikacije.
U klubu ne nedostaje ni “ptičjeg mlijeka”, a uvjeti za rad su takvi da bi i kod mnogih europskih velikana mogli izazvati zavist.
– Ljudi možda malo i podcjenjuju jer nisu svjesni koliko je Sheriff organizirana i financijski stabilna sredina. Uvjeti za rad su fantastični, uz glavni stadion imamo i onaj zatvoreni za zimske uvjete na koji stane 6000 ljudi, 20 trening-terena, olimpijski bazen, saune, teretane, medicinske službe, čak i vlastitu kliniku... Po meni je taj kamp među tri najbolja u Europi.
A sve to je stvorio moldavski biznismen Victor Guşan koji je klub preuzeo 1997., godinu dana po njegovu osnutku, i dao mu ime po svojoj tvrtki, danas drugoj najvećoj u Moldaviji. Unatoč ulaganjima u trenerov posao se, za razliku od mnogih vlasnika nogometnih klubovima, ne miješa.
– Nije mi se hvala Bogu još dogodila situacija da mi je uvjetovao da netko igra, to je apsolutno moja odgovornost. Normalno je da ima zahtjeve kao i svaki drugi vlasnik nogometnog kluba, nekada su ti oni realni, nekada i nisu. Sljedeći je ući u skupinu Europske lige i biti konkurentan, možda već i ovoga ljeta, a “sveti cilj” kluba je za koju godinu pokušati ući i u skupinu Lige prvaka za što je ipak potrebno malo više ulaganja.
Kolonija Hrvata u Sheriffu je prilično velika. U rosteru su Zvonimir Mikulić, Gabrijel Boban i Andrej Lukić, igrači koje je Zekić nekoć trenirao u Osijeku, te Antun Palić i Mateo Mužek. Mogućnost da u prijelaznom roku Zekić iz “poznatog dvorišta”, Prve HNL, posegne za još nekim pojačanjem je mala.
– Naravno da bih ja volio imati što više hrvatskih nogometaša u momčadi, ali to je teško ostvarivo. Teško je dovesti igrača iz Prve HNL, one koji bi meni mogli pomoći, jer su nam preskupi.
Dvije europske senzacije
Zekićeva ostavština u Osijeku nisu trofeji, njegova era pamtit će se po dvije senzacionalne pobjede nad velikim PSV-om u kvalifikacijama za Europsku ligu, dva trijumfa na Maksimiru, pobjedama u Poljudu i Rujevici... ali i po promociji nogometaša, nekih čak i u reprezentaciju. Borna Barišić danas je prvi izbor izbornika Dalića na lijevom boku, a pozivi odavno više ne zaobilaze ni Mileta Škorića.
- Borna je igrao fantastično u Osijeku, u Glasgowu je imao malo problema, ali sada se ondje isprofilirao u jednog od najboljih igrača i može biti samo još bolji. A Mile... On je nogometaš. Njega neke stvari ne trebaš učiti, njemu samo treba dati potporu i mirnoću i zato je izrastao u ovo što je danas. Njemu 70 posto treninga nisam dao da ih završi u strahu od ozljede ili umora. Njegovo nogometno znanje je fantastično. Kod mene je igrao sve, kada sam imao problema u veznom redu, igrao je veznjaka, kada sam ga stavljao na stopera nije bio baš najsretniji, ali sada obožava igrati na tome mjestu. Tu se profilirao do reprezentativca.
>> Pogledajte vrijednost hrvatskih reprezentativaca
Skromnost mu je vazda bila vrlina.