Peti Mundijal prijateljstva u Ulcinju ponovno je okupio sportske legende, oživio sjećanja s terena i iz svlačionica, izmamio osmijehe i suze te bio prilika za druženje s prijateljima koje se nisu vidjeli desetljećima. Idejni začetnik ove sjajne sportske manifestacije je Pavle Pepđonović, koji uporno odbija preuzeti sve zasluge, iako nije bilo govornika koji svoje obraćanje nije započeo riječima "Najprije želim zahvaliti Pepđonoviću...", podsjećajući da iza Mundijala stoji cijela zajednica. Pozivi njega i sve šireg kruga sportskih prijatelja i velikana dovode goste, ali upravo ta podrška omogućuje da ih grad dočeka. Peti Mundijal prijateljstva je gotov, a Pepđonović već razmišlja kako u buduća izdanja uključiti djecu i mlade te im omogućiti susrete s ljudima čije su karijere obilježile generacije.
Sad je puno lakše
– Osjećam veliko zadovoljstvo, sreću i ispunjenost. Ali ovaj je Mundijal od početka bio poseban zbog iznenadnog odlaska Ivana Gudelja prije mjesec dana. On je bio iskra iz koje je krenula ova naša sportsko-humanitarna životna misija. Prvu večer posvetili smo šestorici ljudi. Trojica su bila sudionici Mundijala, a ostali su nam se javljali i davali podršku, iako zbog zdravlja ili obveza nisu mogli doći. Takvi su hommagei tužni i emotivni. Puno nam je značio dolazak članova njihovih obitelji, a Sandro Sukno poslao je videoporuku iz Italije. U ovaj smo Mundijal ušli tužni, ali i ponosni što su ti ljudi bili dio naše priče – istaknuo je Pepđonović.
Je li danas lakše privući sportske velikane nego što je bilo na početku?
– Puno je lakše jer ljudi sada znaju što je Mundijal prijateljstva. Među novim gostima bili su Bojan Križaj, Primož Ulaga i Tone Vogrinec. Kada sam ih nazvao, nisam morao objašnjavati o čemu se radi kao prve ili druge godine. Tu su velike zasluge medija, hrvatskih, crnogorskih i svih drugih iz regije, koji ovu priču prate i podržavaju. Dražen Mužinić Frfa uvijek mi se javljao i objašnjavao zašto ne može doći. U Splitu mi je čak izvadio liječničke nalaze da pokaže da doista ima zdravstvenih problema. To vam govori kako ti ljudi doživljavaju naš poziv i s koliko se poštovanja odnose prema nama. Pogledajte samo svečano otvaranje. Na pozornicu je izašao 21 velikan, dvije reprezentativke i 19 reprezentativaca. Mi ih nazivamo sportskom reprezentacijom svijeta. Da su se ti ljudi zajedno pojavili u Los Angelesu ili Madridu, bio bi to spektakl. Ivo Daneu ponovno je došao s 89 godina. Kada takvi ljudi dolaze u Ulcinj, znate koliko im ovaj susret znači.
Oscar Ramón Villon napustio je Messijev oproštaj kako bi doputovao u Ulcinj na peti Mundijal prijateljstva. Što vam znači takav dolazak?
– On je bio dugogodišnji dužnosnik i direktor u Argentinskom nogometnom savezu. Napustio je stadion Monumental u Buenos Airesu na poluvremenu Messijeve oproštajne utakmice protiv Benina kako bi ulovio posljednji zrakoplov za Europu, preko Dortmunda da bi stigao nama u Ulcinj. Poslije nam je rekao da nije vjerovao da je ovako. Rekao je i da će, bude li Mundijala sljedeće godine, pokušati dovesti Valdana i Burruchagu, nogometaše iz Maradonine generacije.
Messi u planu
Koliko daleko sežu želje za buduće goste? Možda Luka Modrić?
– Razmišljamo da uz pomoć ljudi koji su već bili ovdje otvorimo priču i prema sportašima izvan prostora bivše Jugoslavije. Željko Jerkov, Dino Rađa, Ratko Rudić i drugi imaju prijatelje i kontakte po svijetu. Možda bi Jerkov mogao pozvati Waltera Magnifica, a Bojan Križaj Ingemara Stenmarka. Jedan menadžer s kojim se družim spomenuo mi je čak i mogućnost dolaska Messija. Pitao sam ga šali li se. To su zasad snovi. Ali i ovo što danas imamo bili su snovi, pa su se dogodili. Pisali smo i fondaciji Novaka Đokovića. Odgovorili su da prate manifestaciju, ali da mu kalendar obveza ne dopušta dolazak u tom razdoblju. Nama termin ovisi i o besplatnom smještaju koji dobivamo. Nemamo mogućnost ovakav događaj organizirati usred turističke sezone. Luka Modrić, uvijek! To je velika želja, ali njegova karijera još traje. Pričekajmo, ima vremena.
Uvijek ističete koliki značaj ima Ivan Gudelj za vas, Ulcinj i Mundijal prijateljstva.
– Bolji sam čovjek zbog ovog putovanja. Od prvog susreta s Ivanom u restoranu Hajduk u Klisu do danas toliko sam ljudi upoznao i toliko toga od njih dobio. Od njegove smrti tri sam puta bio na njegovu grobu. Na pogrebu, pa kada sam se vraćao iz Opatije i sada ponovno. Nitko me nije tjerao, htio sam otići. U ovih pet godina Ivan Gudelj otvorio mi je tolika vrata, donio toliko divnih ljudi, prijatelja, ušao u četrdesetak domova tih ljudi. Prihvatili su me i saslušali. Da su me ignorirali, izgubio bih entuzijazam. Oni su me ohrabrili da nastavim. To su veliki sportaši, ali prije svega veliki ljudi. Prvo moraš biti čovjek, pa onda sportaš, konobar ili novinar – zaključio je Pepđonović.
Otvori KEKS Pay
Bravo za Crnu Goru buduću članicu EU