Otprije smo znali da Hrvatska ima četiri milijuna nogometnih izbornika, a posljednjih 40-ak dana saznali smo i da ima četiri milijuna arhitekata. Nema Hrvata koji od kraja rujna, kada je predstavljeno arhitektonsko rješenje za Maksimir, nije dao svoje mišljenje u vezi s novim stadionom. Većina negoduje i bez imalo kriterija "puca" po odabranom rješenju, a naravno da su i brojni političari populistički stali na stranu većine i pokušavaju pridobiti pokoji glas na temi o kojoj, realno, pojma nemaju. Šteta je samo što ti isti političari, koji se sada bune, nisu podigli glas u vezi sa starim stadionom, odnosno što im nije smetalo što je Maksimir već desetljećima ruglo koje je postalo opasno za navijače. No dok smo od političara takav populizam mogli očekivati, pomalo je iznenađujuća činjenica da rješenje novog stadiona žele srušiti Dinamovi najžešći navijači, oni zbog kojih se stadion i gradi.
Čekali su novi stadion 30-ak godina, mnogi su im ga godinama obećavali s figom u džepu, samo ih je Bandić prevario barem četiri-pet puta, a onda kada je netko konačno sve ozbiljno pokrenuo i početak gradnje doveo na korak do realizacije, ti isti navijači žele srušiti natječaj i poništiti odluku o pobjedničkom rješenju. I tako uništiti sve napore čovjeka koji je cijelu priču pokrenuo još 2020. godine, kada je kao drugi čovjek Uefe napravio ključan korak za izgradnju novog maksimirskog stadiona. Taj je čovjek u međuvremenu postao i predsjednik Dinama i s neviđenim entuzijazmom počeo graditi novi klub koji počiva na demokratskim načelima. Boban sanja o tome da u idućim godinama napravi veliki europski klub, no osnovni preduvjet za tako nešto novi je stadion. Bez novog Maksimira Dinamo će samo životariti, bez ikakve šanse za većim iskorakom.
FOTO Nova vizija Maksimira: Ovako bi izgledao stadion prema zamisli arhitekata Kranjčevićeve i Opus Arene
I zato je nevjerojatno da sada, kada je rušenje, a onda i izgradnja stadiona na vidiku, netko sve želi srušiti. A vjerujte, ako se ovaj natječaj sruši, novog stadiona tako skoro neće biti! I toga bi navijači morali biti svjesni.
Paradoksalan je taj neviđeni napad na Bobana, pogotovo zato što je on samo jedan od devet članova žirija, koji je većinski sastavljen od uglednih domaćih i stranih arhitekata. I umjesto da se ponosimo time što je tako velik natječaj bio javan, transparentan i što je izabrano originalno rješenje, a ne neka kopija, mi se bunimo i pokušavamo osporiti odabir. A kad smo već kod Bobana, on je kao tadašnji drugi čovjek Fife bio u žirijima za stadione SP-a u Kataru i Rusiji pa bi valjda i zbog toga trebao imati veći kredibilitet kod onih koji ga sada napadaju. A ti napadi idu i do te mjere da su neki opskurni, ali nažalost vrlo popularni portali i stranice na Facebooku masovno dijelili objavu da za pobjednički arhitektonski ured iz Milana radi Nikola Anđelić, navodno nećak Zvonimira Bobana. Priča je, međutim, bila potpuno netočna, a demantirao ju je Bobanov stvarni nećak, Luka Jurković. Neki su pak toj izmišljotini pridodali još jednu, da je pobjednički arhitektonski ured radio, pazite sad, Bobanovu vilu na Braču! Toliko su daleko išli izmišljeni napadi. I pritom se nisu obazirali na poruke Bobana i arhitekata da je projekt podložan promjenama i doradama, da je moguće spojiti tribine, da je moguće između tribina staviti nešto nalik na pleksiglas, koji će spriječiti udare vjetra... Od samog početka predviđeno je i da stadion bude osvijetljen plavom, prepoznatljivom bojom Dinama... Vidjet ćemo hoće li na kraju navijači ipak shvatiti da se stadion gradi za njih i da će u idućim mjesecima biti dodatno prilagođen njima. Ne shvate li to, stadion do kraja 2030. godine sigurno neće dobiti. Ustvari, pitanje je hoće li ga dobiti uopće. Jer poništi li se natječaj, Talijani su već najavili sudske tužbe. A dok se sudski sporovi ne okončaju, ne bi mogao biti raspisan novi natječaj. A u međuvremenu bi cijena stadiona sigurno porasla u odnosu na postojećih 200 milijuna eura. Pitanje je bi li tu novu, skuplju cijenu amenovali Grad Zagreb i Vlada RH.
Izbor projekta talijanskog studija VG13 za novi stadion Maksimir već je prerastao u međunarodno pitanje, potencijalno i u međunarodni skandal. Zastupnici oba doma talijanskog parlamenta, uključujući predstavnike vladajuće stranke Braća Italije premijerke Giorgie Meloni, traže diplomatsku intervenciju talijanske vlade prema Hrvatskoj, a spominje se i moguće uključivanje Europske komisije. Odluka žirija dovela je Zagreb u situaciju da mora odgovarati ne samo na pitanja o zakonitosti natječaja, nego i na optužbe o diskriminaciji talijanskih arhitekata.
A sve je prije 40-ak dana izgledalo idealno. Barem je tako djelovalo. Tog 24. rujna, na dan predstavljanja pobjedničkog rješenja stadiona, mislili smo da nakon desetljeća nadanja i lažnih obećanja konačno znamo kako će izgledati novi maksimirski stadion te da imamo definiran početak i rokove gradnje. Predstavljanje novog maksimirskog zdanja trebalo je označiti nevjerojatno važan događaj za Dinamo, ali i za Zagreb.
"Zagreb će dobiti arhitektonsko remek-djelo, prepoznatljiv gradski simbol. Novi Dinamov stadion trebao bi imati oko 35 tisuća potpuno natkrivenih mjesta te zadovoljiti kriterije Uefine četvrte kategorije. Natječajnim programom predviđeni su brojni dodatni sadržaji, među kojima se nalaze muzej, fan shop te hotelski sadržaji, garaža...", poručio je žiri tijekom predstavljanja izabranog rješenja.
Pobjedničko rješenje djelo je renomiranog arhitektonskog studija VG13 Architects Studio Associato iz Milana. Talijanskim stručnjacima Tommasu Fantiniju i Albertu Rossiju pripalo je 390.400 eura nagrade, ali ono što je važnije jest da im je pripala čast da stvore djelo po kojem će grad Zagreb postati prepoznatljiv.
Ovaj je stadion, prema njihovim zamislima, poruka Zagreba ostatku svijeta: ovo je nogometni stadion, moderan, ali u duhu Maksimira. On je poruka da ne slijedimo trendove, već da ih mi namećemo. Neće ovaj stadion biti "šoping-centar u Dubaiju", što je tendencija većine novih stadiona, neće biti korporacijsko ruglo, već stadion s dušom. Ali istodobno i stadion koji će imati velik komercijalni potencijal, što je izuzetno važno za Dinamovu budućnost.
Ideja žirija bila je da stadion bude drukčiji od drugih novih stadiona jer je i Dinamo drukčiji od ostalih klubova. U vremenu u kojem novi nogometni stadioni sve češće djeluju kao varijacije iste arene, kao prostori koje je teško razlikovati jedne od drugih, novi Maksimir trebao bi vratiti fokus na ono zbog čega stadion prije svega postoji – na nogomet, klub i ljude koji ga žive. Njegova filozofija proizlazi iz filozofije Dinama kao članskog kluba. Novi Maksimir zamišljen je kao svevremensko zdanje koje ne slijedi prolazne trendove, nego gradi vlastiti identitet. Kao autentičan nogometni stadion, prepoznatljiv na prvi pogled i duboko vezan uz klub, grad i njegove navijače; napravljen upravo za klub, grad i navijače. Nešto posve drukčije, neotuđivo i naše.
Bit će to, tako je ocijenio žiri, i stadion s vrhunskim uvjetima za igrače i navijače, stadion s visokom razinom komfora i najmodernijom tehnologijom, koji će Dinamu omogućiti razvoj i rast na svim poljima, a istodobno će maksimirski klub s takvim stadionom zadržati karakter građanskog kluba i duh ideje oko koje se plavi navijači okupljaju već više od stotinu godina.
– Dobili smo nešto neočekivano, nešto potpuno novo, ali s druge strane autentično, naše. To smo mi, ovaj rad prezentira nas – sve je u nekoliko rečenica sažeo Toma Plejić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, ujedno i predsjednik ocjenjivačkog suda za stadion u Maksimiru.
Članovi žirija htjeli su autentičan stadion, kakav ne postoji nigdje na svijetu. Odluka da ga odaberu bila je, pokazalo se odmah po predstavljanju, riskantna, ali željeli su da stadion izgleda autentično i da bude naš. Ne da izgleda pitomo kao da je Ikea ili futuristički kao svemirski brod.
Objasnio nam je to Toma Plejić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, šef žirija za odabir novog maksimirskog stadiona.
– To je poseban rad, potpuno drukčiji od ostalih, koji je na vrlo neobičan način reagirao na ovaj konfliktni zadatak. Sve teme i sve paradoksalne situacije oni su prepoznali i na nevjerojatan način odgovorili na njih. Talijanski arhitekti Maksimir i Svetice prepoznali su kao jedinstvenu priliku za stvaranje novog sportskog grada. U njegovu se središtu nalazi novi stadion Maksimir za 35 tisuća gledatelja, kao snažna i apstraktna arhitektonska pojava u pejzažu. Novi stadion potpuno je neobičan. Nije zatvoren u jedan volumen, nego je riječ o elementarnom sklopu velikih horizontalnih i kosih ploha, čija snaga proizlazi iz proporcije, konstrukcije i preciznosti njihovih međusobnih odnosa. Velike apstraktne plohe koje se približavaju gledalištu istodobno stvaraju masu i prazninu, težinu i lakoću. Ploha postaje arhitektura i prostor. Kroz stadion ulaze grad, nebo, svjetlo i priroda. Prostor vibrira, stvara se napetost, gotovo se osjeća tutnjava. To je potpuno ogoljena arhitektura, bez ikakve suvišne geste, reducirana na ono esencijalno. Svojevrsno suprematističko gnijezdo. Prema nogometnom terenu tribine se povezuju u jedinstvenu, kompaktnu, superintenzivnu i akustičnu arenu. Prema Zagrebu rascjepi pretvaraju stadion u propusnu arhitekturu koja pripada gradu – rekao je Toma Plejić, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, a ujedno i šef žirija koji je izabrao pobjedničko rješenje.
Dodao je još i ovo:
– Stadion je ekstremno jednostavan, potpuno apstraktan i enigmatičan. Djeluje gotovo poput transformera. To je enigmatična struktura u kojoj plohe gotovo levitiraju u prostoru, potpuno apstraktne, dok se istodobno na terenu stvara usijana atmosfera. Gledatelji su dovedeni potpuno do rubova terena. Presjek stadiona vrlo je precizno kontroliran i postavljen kako bi garantirao superintenzivan spektakl koji se od ovakvog stadiona očekuje. S druge strane, stadion se pojavljuje kao potpuno logičan nastavak parka i prirode. Upravo je ta dvojnost iznimno zanimljiva i uzbudljiva. S jedne strane imate spektakl, intenzitet i energiju utakmice, a s druge park, prirodu i otvorenost prema gradu. Projekt tu dvojnost rješava na nevjerojatan način.
Predsjednik Dinama Zvonimir Boban otpočetka je oduševljen arhitektonskim rješenjem novog stadiona, a za razliku od političara koji su nakon negativne reakcije javnosti promijenili stav, on je do danas ostao dosljedan i brani izgled novog stadiona.
– Neki vole nogomet, neki vole i arhitekturu, a vjerujem da će sve ovo na kraju završiti jednim velikim, lijepim i fenomenalnim djelom. Na Maksimir nam neće doploviti nekakav golemi kruzer niti će ondje sletjeti nekakav svjetleći leteći brod. Dobit ćemo strukturu koja duboko oslikava urbanu kulturu ovoga grada, a istodobno poštuje povijest i tradiciju stadiona Maksimir te na neki način štiti i grli identitet i duh Dinama i dinamovaca. Mislim da ovaj rad stvarno možemo shvatiti kao futuristički Maksimir. Struka je već sve rekla, a ja mogu govoriti iz nogometne perspektive. Vidio sam mnogo stadiona u životu, na nekima sam igrao, a na ovom starom Maksimiru sam praktički živio i toliko ga volio. Ovo je iznimno silna i moćna struktura. Kada protivničke momčadi budu ulazile na taj stadion, osjećat će veliki respekt, rekao bih čak i strahopoštovanje. Kada zamislim izlazak na teren, okomitost i maksimalnu inklinaciju tribina, njihovu blizinu, energiju i posebnost, odnosno zasebnost jedne tribine, vidim sve ono što je činilo Maksimir Maksimirom – rekao je Zvonimir Boban na predstavljanju.
Na pitanje o mogućem nezadovoljstvu navijača zbog dizajna stadiona, njegove otvorenosti, vjetra i vremenskih uvjeta, Zvonimir Boban je rekao:
– Naravno, netko može imati drukčije kriterije ili drukčiji ukus i to je potpuno legitimno. Mi smo duboko uvjereni da smo donijeli najbolju moguću odluku upravo za Dinamo i njegove navijače. Svjesni smo da je stadion specifičan i da će reakcije biti podijeljene. Ali tako je uvijek kada se grade ovakve stvari. Moramo biti hrabri, stajati iza svojih odluka i živjeti s njihovim posljedicama. U ovom slučaju mislim da će rezultat biti sjajan za Dinamo, Zagreb i Hrvatsku. Nismo htjeli napraviti još jednu standardnu arenu kod koje, kada pogledate fotografiju, praktički ne znate na kojem se stadionu nalazite jer svi izgledaju isto. Ovo je nešto potpuno drukčije, nešto izrazito urbano i zagrebačko.
S Bobanom se, barem u startu, složio i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.
– Ocjenjivački sud bio je međunarodan, a većinu njegovih članova činili su stručnjaci. To je jako važno jer članove nije birala ni Vlada ni Grad, nego strukovno udruženje, upravo kako bi odluka bila neovisna i stručna, a ne politička. To je važna poruka i arhitektonskim uredima u Hrvatskoj i svijetu: ovakav međunarodni natječaj može biti nepristran, fer i pravičan. Svi radovi koje smo mjesecima gledali, analizirali i o kojima smo raspravljali bili su šifrirani. Nitko od nas do donošenja konačne odluke nije znao koji studio stoji iza kojeg rada. Ovaj stadion je jedinstven. Kada bude izgrađen, želimo da ljudi čim ga vide pomisle na Zagreb. Nije riječ o kopiji nekog stadiona koji već postoji negdje u svijetu. Istodobno, projekt ima jasnu poveznicu s izvornim stadionom Vladimira Turine, ne s današnjim Maksimirom, nego s njegovom originalnom arhitektonskom idejom. Važan kriterij bila je i ekonomičnost projekta, odnosno predvidivost trajanja radova i troškova gradnje. Svi želimo da novi stadion bude izgrađen do kraja 2030. godine i unutar budžeta od 200 milijuna eura, koji su zajedno dogovorili Vlada i Grad. Projektom su predviđeni stadion s 35 tisuća mjesta, garaža s oko 800 mjesta te tri trening-terena, od kojih bi jedan imao tribinu za oko 1500 gledatelja. Natječaj se nije odnosio samo na stadion. Tražilo se i cjelovito rješenje sportskog kompleksa Svetice, s novim gradskim stadionom manjeg kapaciteta, rukometnim domom, multifunkcionalnom dvoranom za košarku i futsal te prostorima za rekreaciju i vježbanje. Riječ je o prostoru od oko 32 hektara – govorio je Tomašević, koji je nakon toga ipak ostavio mogućnost da se natječaj poništi, odnosno da se ne gradi prema nacrtima milanskih arhitekata.
Proteklih dana u Zagrebu su boravili i arhitekti Tommaso Fantini i Alberto Rossi iz studija VG13. Objasnili su da su već počeli dorađivati prvotno rješenje projekta.
– Očekivali smo i negativne reakcije, to je normalno. Vjerujemo da je velik dio medijske pozornosti koju je projekt izazvao proizašao iz početne analize koja se temeljila isključivo na slikama. A slike nemaju uvijek dovoljno dubine da bi se na temelju njih mogli dati jednoznačni odgovori. Što se tiče otvorenih uglova, upravo smo na tom elementu najviše radili. Oni zapravo nisu otvoreni uglovi u klasičnom smislu. Riječ je o sustavu ploha koje klize jedna preko druge. One nastoje stvoriti osjećaj povezanosti i svojevrsnog zagrljaja oko igrališta, što je bio jedan od zahtjeva natječaja. Istodobno, iz određenih vizura omogućavaju da park Maksimir i dalje bude vidljiv iz unutrašnjosti stadiona. Omogućavaju prolazak zraka i sunčeve svjetlosti, što je važno i za kvalitetu travnjaka – rekao je Alberto Rossi, dok je Tommaso Fantini naglasio da uopće ne razmišljaju o mogućnosti da će natječaj biti poništen.
– Da, nastavili smo raditi jer nam je to važno. Željeli smo ponovno provjeriti neka pitanja kojima smo se već bavili. Mi smo skupina arhitekata i inženjera koja je izradila projekt u koji vjeruje i za koji smatramo da predstavlja najbolje rješenje. Kritike? Živimo u vremenu u kojem svatko može iznijeti svoje mišljenje. Više nas je iznenadio način na koji su pojedine kritike iznošene, odnosno sigurnost kojom su se iznosile tvrdnje bez prethodne provjere. Primjerice, čak su i stručnjaci dovodili u pitanje natkrivenost gledališta. Međutim, sva su mjesta, očito, natkrivena. Ako pogledate krov, jasno je da se nijedno mjesto ne nalazi izvan njegove zaštite. Drugi je primjer tvrdnja da je riječ o građevini od vidljivog betona, iako je zapravo riječ o metalu koji je samo sive boje. Samo su stupovi od betona. Sve ostalo je metalna mreža, uključujući i fasadu. Ne brinite, stadion će na kraju biti odličan, svi će biti zadovoljni – zaključili su Tommaso Fantini i Alberto Rossi.
Nadamo se da će zaista biti tako. I da će Dinamo i Zagreb konačno dobiti stadion kakav zaslužuju.
Otvori KEKS Pay
Zašto je večernji postao jedini medij koji otvoreno lobira za projekt koji je pobijedio na očito namještenom natječaju? I Hrvati ne nastupaju kao 4 milijuna arhitekata nego kao 4 milijuna naručitelja i investitora. I za uloženi novac žele kvalitetan proizvod. A ovaj projekt je podvala a ne kvalitetan proizvod.