Lamine Yamal danas ima samo 19 godina, a već je ispisao nogometnu povijest osvojivši Svjetsko prvenstvo i Europsko prvenstvo. Nedavno je gostovao u podcastu novinara Josea Ramona de la Morene pod nazivom „Resonancia de Corazon”, gdje je bez zadrške govorio o svojim korijenima. U tom iskrenom intervjuu prisjetio se djetinjstva u kojem su luksuz i lagodan život bili potpuno nepoznati pojmovi.
Njegova priča započinje mnogo prije nego što je on uopće rođen, a temelji se na nevjerojatnoj hrabrosti njegove bake Fatime koja je iz Maroka sama krenula u potragu za boljim životom. Yamal je ispričao kako se njegova baka potajno ukrcala na autobus i prošla kroz Algeciras i Granadu kako bi konačno stigla do Mataroa. Kada je stigla u Španjolsku, radila je tri smjene, ujutro, popodne i noću, samo kako bi uštedjela dovoljno novca za svoju obitelj. Nakon što je prikupila potrebna sredstva, platila je ženi da dovede njezina sina, Yamalova oca Mounira, koji je tada imao samo tri godine.
Sličnu je sudbinu imala i njegova majka Sheila Ebana, koja je iz Ekvatorijalne Gvineje stigla u Španjolsku sa svojim djedom, također kada je imala svega tri godine. Yamalovi su se roditelji kasnije upoznali u Barceloni, a njihov je rani zajednički život bio obilježen stalnom borbom za puko preživljavanje. Obitelj je u početku živjela u svojevrsnom hostelu za mlade roditelje, gdje su imali zajedničku blagovaonicu i gdje su dobivali svakodnevne obroke. Mladi se nogometaš prisjetio i kako su se često oslanjali na dobrotu prijatelja, spavajući u sobama koje su im oni besplatno ustupali na korištenje.
Nakon što su mu se roditelji razdvojili, Yamal se s majkom preselio u Granollers, gdje je započeo njegov pravi nogometni put. Majčina je žrtva u tom razdoblju bila ogromna, jer je radila po cijele dane kako bi mu osigurala osnovne uvjete za život i treninge. Iako su živjeli vrlo skromno, Yamal je istaknuo kako nikada nije osjećao da mu nedostaje ljubavi, a svaki slobodan trenutak koristio je za igranje nogometa na betonskim terenima svog radničkog naselja Rocafonda. To je naselje postalo neizbrisiv dio njegova identiteta, što danas redovito pokazuje slaveći pogotke pokazivanjem broja 304, posljednje tri znamenke poštanskog broja svog starog kvarta.
Kada se danas osvrne na svoje odrastanje, Yamal s posebnim emocijama govori o svojoj majci i njezinu neumornom radu. Prisjetio se kako majka zbog napornog posla često nije mogla provoditi puno vremena s njim tijekom dana, ali mu je svaku večer pripremala večeru kada bi se vratila kući. U to su vrijeme živjeli izrazito skromno, a Yamal je dobro upamtio život u stanu u kojem su kuhinja i spavaća soba bile u istoj prostoriji. Ipak, majka je uspjela uštedjeti novac i iznenaditi ga kupnjom igraće konzole PlayStation 4, što je za njega tada predstavljalo cijeli svijet. Ta mu je gesta ostala urezana u sjećanje, a on i danas, usprkos milijunima na računu, najviše uživa igrajući videoigre sa svojim prijateljima iz akademije La Masia.
Ravnoteža između škole i nogometa bila je stalni izvor sukoba u njihovom malom domu, jer je majka inzistirala na obrazovanju i prijetila mu zabranom igranja ako ne bude učio. Međutim, mladi je Yamal već tada donio čvrstu odluku o svojoj budućnosti i otvoreno rekao majci da školu planira samo odrađivati, dok će mu glavni fokus biti nogomet. Priznao je da ju je jednog dana nazvao i rekao da ide u školu, ali da tamo neće raditi ništa, već će se samo mentalno pripremati za popodnevni trening. Majka je na to reagirala šokirano i svakodnevno se ljutila na njega, ali on je bio uvjeren u svoj talent i obećao joj je da će postati profesionalni nogometaš kako bi ih izvukao iz siromaštva.
Prelazak u čuvenu Barceloninu akademiju donio je nove izazove, posebice kada je riječ o socijalnoj prilagodbi na potpuno novo okruženje. Yamal je u podcastu priznao da mu prva godina nakon odlaska iz starog kvarta nije bila nimalo laka jer se susreo s djecom iz potpuno drugačijih društvenih slojeva. Do tada je bio naviknut na ljude iz svog susjedstva, poznavao je lokalnog pekara i mesara, a u novoj školi osjećao se pomalo isključeno i neugodno. Trebalo mu je dosta vremena da se opusti i prihvati novu sredinu, ali danas ističe kako ne žali ni zbog čega jer ga je to iskustvo dodatno izgradilo kao osobu i pomoglo mu da jasno definira svoje životne ciljeve.
Najveća nagrada za sav trud i odricanje nije došla u obliku sportskih trofeja, već kroz mogućnost da konačno osigura dostojanstven život svojoj obitelji. Čim je zaradio prvi ozbiljniji novac, Yamal je majci rekao da sama odabere kuću koju god želi, na lokaciji koja joj najviše odgovara, i kupio joj je bez oklijevanja. Njegov otac i baka sada također žive u miru i financijskoj sigurnosti u svojim domovima. Gledajući svog mlađeg brata kako odrasta u bezbrižnom okruženju, kakvo on sam nikada nije imao, mladi nogometaš osjeća najveći ponos i sreću na svijetu.
Iako sada nastupa na najvećim svjetskim pozornicama i mašta o osvajanju Zlatne lopte, Yamal ostaje čvrsto s obje noge na zemlji. Njegov uspjeh priča je o jednoj radničkoj obitelji koja je kroz generacije krčila put od marokanskih autobusa do blještavila Barcelone, dokazujući da se uz ogroman talent i nevjerojatnu upornost mogu pobijediti i najteže životne okolnosti.
Otvori KEKS Pay
