Vladimir Mađarević, izbornik hrvatske muške gimnastičke reprezentacije, bio je i važan kotačić u organizaciji Europskog prvenstva koje je završeno u Zagrebu.
Rušimo sve rekorde
Kako biste ocijenili ovo prvenstvo iz perspektive operativnog direktora?
– Rušimo sve rekorde u brojevima, u povijesti europskih prvenstava, s 43 zemlje sudionice, čak i po broju akreditiranih novinara. Isto tako, rekordan je broj sudionika – 630 sportaša, 300 trenera, 150 sudaca i više od 1200 akreditiranih osoba. To govori u prilog tome da smo stvarno u najvišem mogućem rangu što se organizacije tiče. Stoga možemo svi skupa biti jako zadovoljni i ponosni jer smo doveli tako velik događaj u Hrvatsku.
O muškoj reprezentaciji imate što reći?
– Rezultati su odlični. Muška hrvatska reprezentacija odnedavno je pojačana zvijezdom natjecanja, Ilijom Kovtunom, koji je već sada više od četiri i pol godine u Hrvatskoj. Od ratnih zbivanja, odnosno početka rata u Ukrajini, pružili smo pomoć cijeloj ukrajinskoj reprezentaciji. Neki od njih razišli su se i otišli svojim putem. Spomenimo Radomira Stelmaha, koji je za Njemačku nastupao na preči zajedno s Ilijom. I on je bio dio te grupe koja je bila u Osijeku i trenirala u Hrvatskoj, također dio pomoći koju smo pružili. Neki su otišli u druge federacije, druge države. Ilija se, što nam je jako drago, zadržao kod nas, pronašao svoj dom, naučio hrvatski jezik i odlučio biti Hrvat. Sada se sve to na ovom Europskom prvenstvu vratilo i njemu i svima nama u njegovu nastupu u višeboju, gdje je osvojio zlato. U svojoj najjačoj disciplini, na ručama, na Olimpijskim igrama u Parizu osvojio je srebrnu medalju. I ovdje je osvojio povijesno hrvatsko zlato na toj spravi.
Kad ste kao trener u klubu Žito Osijek pozvali ukrajinske gimnastičare da budu vaši gosti, jeste li uopće imali na umu da ćemo nekoliko godina poslije dobiti ovakvu zvijezdu?
– To je bio spontani potez, moj pokušaj da pomognem ljudima. Vidio sam koliko su zabrinuti, kako sjede na klupama spuštenih glava jer su počele padati bombe po Ukrajini. A te kolege znam dugo jer sam sa Seligmanom, poslije i s Benovićem, bio na svim tim natjecanjima zajedno s njima. To su svi moji prijatelji iz dvorane. I kad sam vidio taj jad na njihovim licima, nazvao sam prvo predsjednika uprave našeg kluba. Pitao sam ga: "Je li u redu da pozovem toliko ljudi u Osijek, a nemam financijsku snagu da stanem iza toga?" Rekao je: "Da, da, stoji, apsolutno." I to je bio taj prvi kontakt. Otišao sam do starog trenera, Genadija Sartinskog, glavnog ukrajinskog gimnastičkog stručnjaka, koji je i ovdje, i predložio mu da se, ako nemaju drugog načina, ponudimo za pomoć. Dokle god trebaju, da mogu biti kod nas.
Možemo li nakon ovoga razmišljati i o domaćinstvu Svjetskog prvenstva?
– Pa, za sada smo svi jako umorni i potrošeni pa funkcioniramo, kako se kaže, na rezervi. Ali nije isključeno. To je još, naravno, veći zalogaj, i financijski i organizacijski. Iziskuje više infrastrukture i opreme i ne bi bila dovoljna samo Arena. Jer trebali bismo dodatne dvorane za treninge i šest kompleta sprava, a ne tri. Otprilike je sve dvostruko veće, ali nije isključeno. Prva godina koja je slobodna je 2029. Tako da, uz našeg ambicioznog predsjednika Marija Možnika, sve je moguće.
Moram se isključiti
Kako ocjenjujete nastupe naših vježbača na EP-u?
– Tim Srbić, Aurel Benović i Ilija Kovtun bili su konkurentni za finala i borbu za medalje. Ilija je pokazao nevjerojatnu natprosječnost, smirenost i spremnost da u najtežim trenucima, kada nam srce kuca u grlu, pokaže najbolje od sebe i tako smireno napravi svoje najteže elemente. Nažalost, Aurel je pao na preskoku, isto želeći najbolje napraviti s najtežim skokovima koje je pripremio. Nije uspio proći u finale. Isto tako, Tin je napravio jednu, za njega malu, grešku koja ga je koštala startne ocjene i plasmana u finale. Od njih trojice ponovno idemo dalje. Aurel ima ozljedu, srećom nije prevelika. Ne znam kako će se stvari razvijati u sljedećem periodu do Svjetskog prvenstva, ali Rotterdam je za dva mjeseca i mislim da možemo očekivati puno, pogotovo od Ilije. Mogao bi slično ponoviti i tamo, makar je konkurencija, naravno, veća kada uzmemo u obzir pogotovo azijske zemlje Kinu i Japan, ali i Ameriku. Tako da mu neće biti jednostavno, ali da je favorit za medalju na ručama, sigurno je i na svjetskoj razini. A tu je i višeboj, što je pokazao četvrtim mjestom u višeboju na Olimpijskim igrama u Parizu. Naravno, tu su uvijek preča i parter, gdje se također mogu dogoditi neke nepredviđene okolnosti.
Sigurno ste jako umorni?
– Pa, sada mi treba da se zatvorim u sobu na otprilike tri dana, da se isključim i da nikoga ne puštam unutra. Tako da smo svi, cijeli moj tim, ne samo ja, na granici. Ali što se tiče nekih inovacija i novosti, možda treba pustiti da se stvari malo slegnu. Čeka nas prvo još ovaj veliki posao na proljeće, a onda ćemo vidjeti što ćemo dalje – zaključio je Mađarević.
Otvori KEKS Pay
Čestitke organizatorima