Medeni mjesec, doduše ne s prstenom, već s reketom u ruci, započeo je Marin Čilić baš u Parizu, gradu zaljubljenih. Pred Čilićem je mjesec snova za tenisača; danas otvara tamošnji Masters, na tvrdoj podlozi na kojoj je majstor, slijedi mu vjerojatno i najelitniji turnir osmorice - londonski Masters, pa za kraj mjeseca finale Davisova kupa u zagrebačkoj Areni.
Ni čuti o gledanju kroz prste
No, ima i loša vijest. Ne može sve biti blistavo. Ivo Karlović čeka ga, već danas, u drugom kolu. Javio se Marin iz Pariza, par sati prije nego što će na terenu prije meča dati ruku divu sa Šalate.
– Uh, Karlović je nezgodan protivnik! Uvijek je teško igrati protiv prijatelja, nezgodno je igrati protiv sunarodnjaka, a gdje neće biti protiv Karla kojeg znam ‘stotinu’ godina. Naši su mečevi uvijek napeti. Pogotovo u situaciji u kojoj sam trenutno, gdje se još uvijek borim za Masters.
Hoće li mu dr. Ivo malo ‘progledati’ kroz prste, ne bi li mu pomogao da i definitivno potvrdi nastup na turniru osmorice u Londonu?
– Ne! O tome ni čuti! Obojica smo profesionalci, to ne bi bilo u redu ni prema drugim igračima! A i Karlo želi ostati među najboljih 20. Priče tu nema, za to ne postoji nikakva mogućnost – odlučan je Čilić.
Kako služi zdravlje našeg najboljeg tenisača, dečka iz elitnih 10?
– Odlično! S obzirom na kraj sezone, maksimalno sam dobro. Bit ću spreman za uzbudljivih par tjedana koji me čekaju. Istina, u sezonu nisam ušao najbolje, mučilo me koljeno, ali sad igram fenomenalno. Uspoređivao sam situaciju koju je, vrlo sličnu, prolazio Ivan Ljubičić krajem 2005. godine. Ljubo je baš u posljednja dva turnira u godini uspio nadoknaditi veliki zaostatak i plasirao se na završni Masters. A kako je zatim igrao u finalu Davisova kupa, i sami znate...
Snalazim se pod pritiskom
Gdje ste, kao 17-godišnjak, bili tog ponedjeljka kada su Ljubičić i Karlović na Jelačić placu podigli salataru, trofej Davisova kupa?
– Bio sam u Zagrebu! Ali, znate, i ja sam tada bio u formi... Pripremao sam se, jurio sam svjetski broj jedan u juniorskoj konkurenciji tih dana. Bilo je to uzbudljivo vrijeme i za mene.
U Baselu ste zaokružili kategorije ATP-ova turnira, imate sve - 250, 500, 1000 i Grand Slam. Rijetki su koji se time mogu pohvaliti?
– Da, nedostajala je ta 500-ica, i to je podvig. Važnije, pokazao sam sebi i igračima s vrha Toura kako sam u jako dobroj formi. Usto, definitivno postajem sve opasniji na tim najjačim turnirima.
Bliži se finale Davisova kupa. Koliko pomaže, odnosno odmaže, eventualni prethodni nastup na Mastersu? Zadržat ćete kontinuitet jakih mečeva, ali donijet će to i umor...
– To je najbolji turnir u sezoni na kojem baš svi žele igrati. Nastup je velika stvar za samopouzdanje. Ništa me ne može više motivirati od mečeva protiv najboljih na svijetu. Pogotovo mene, koji igram bolje od onih koji su na ljestvici ispred mene. Pritisak? Pod njime sam se uvijek dobro snalazio. A umor za finale, koje se igra vjerojatno jedan put u život, neće biti... Bit ću u Zagrebu u punoj snazi!
Nakon nedjeljne pobjede u Baselu, izjavili ste kako vam djevojka donosi sreću u finalima. Od 16 titula, na koliko je Kristina bila?
– E sad ste me zatekli... Moram brojati. Gledala je, definitivno, sve moje titule u Zagrebu, bila je i u Umagu, na US Openu, sad u Baselu. Bila je na dosta finala. Donosi mi sreću. Nadam se da će biti i na finalima koje slijede. Dakako, dolazi i na finale Davisova kupa, mečeve kod kuće ne propušta!
Duša Toura, naš Marin Čilić!